Piše dr. sc. Vahida Djedović – Društvo griješi, jer ovaj šamar doživljaja kao nasilje nad djetetom
Za sve one koji ne znaju samo jezgro grada, Tuzla ima pješačku zonu, kao rijetko koji grad iz bivše Juge.
Najpoznatiji dio ovog šetališta je Korzo.
Neki dan se spuštam od Sata prema Kapiji. Lijep dan, puno pješaka, ali i onih koju su “usput” sjeli da popiju kaficu.
Odjednom, pored mene, kao borbeni avion koji leti tik iznad zemlje, brzinom munje, proletje dječak na biciklu. Ali, njegove noge nisu na pedalama, nego na cicu.
Za njim, zaostajući nekoliko dijelova sekunde, proletje drugi, s tom razlikom što on vozi samo na zadnjem točku.
Dječaci su imali, otprilike, petnaest, šesnaest godina, koji su demonstrirali moć.
Jer, pješaci su se sklanjali i negodovali.
Prekjuče, kada sam vidjela snimak na kojem policajac daje vaspitnu ćušku dječaku na biciklu, pomislila sam:
“Konačno da neko ova derišta nauči pameti.”
A onda osude na policajca.
Prekjuče je muž ubio ženu, juče brat brata, sutra, ko zna.
Iz ugla psihoterapije, polazim od teze da nedostatak jasnih granica kod adolescenata može dovesti do tragičnih posljedica.
Kada mladi muškarci svjesno ugrožavaju i svoje i tuđe živote, oni, na neki način, testiraju sistem i traže čvrstu ruku, koja će reći: “Ovako ne možeš da se ponašaš.”
Ovo vježbanje dominacije na bicklima i potpuni nedostatak empatije za druge, daje nam profil osobe koja, uglavnom:
1.Nije naučila na granice, pa nema ni unutrašnjih kočnica. Ako nema straha od policije, takva osoba sutra neće imati ni straha od moralnih osuda.
2. Za ovakve adolescente, pješaci ili drugi vozači su samo publika, a ne ljudska bića koja imaju pravo da slobodno šetaju.Ili voze. To je sličan obrazac kod femicida, a to je uvjerenje da se osoba pokori njegovoj volji.
3. Ne podnosi “NE”, jer svaki pokušaj stavljanja granica ili izvođenje reda, doživljava kao napad na svoj ego, a budući da nema kapacitet da obradi frustraciju, reaguje agresijom.
Društvo griješi, jer ovaj šamar doživljaja kao nasilje nad djetetom, a rekla bih da je ovo posljednji pokušaj intervencije, prije nego što ovakvi dječaci ne postanu dio crne hronike.
Jer, ako ih šamar ne zaustavi danas, sutra će ih zaustaviti zid zatvorske sobe, ali tada će već biti kasno za njihove žrtve.
Duboko vjerujem da je ovaj porast brutalnog nasilja samo krajnji rezultat decenijskog popustljivog odgoja u kojem je djetetov ego postao svetinja iznad svake društvene norme.
