Piše ZLATKO DUKIĆ: Izbori prije izbora
ILI: Sedam dana nas dijeli od početka zvanične predizborne kampanje, a neke stranke su taj posao odavno započele, izabravši obilno kršenje 
propisa i izazivajući CIK-ove kazne, koje stalno i uredno frcaju
U skladu sa svojim dobrohotnim optimizmom, moj drevni drug i tuzlanski haver Vehid Šehić Šale, eks član i predsjednik Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine i aktuelni predsjednik Strateškog odbora Koalicije Pod lupom, i ovih dana pokazuje, s jedne strane, da u malom prstu ima izborne propise i bogato iskustvo i znanje o tome, a s druge da silno vjeruje u efekte primjene novih izbornih tehnologija, kad nam 4. oktobra osvane dan D Ne osporavam ništa od onoga što govori, recimo, u Oslobođenju prošlog petka, i što će, vjerujem, još kazivati, jer će ga mediji sigurno do izbora naći i onda kada ih – iako mu to nije svojstveno – možda pokuša eskivirati. Ali, siguran sam da i Šehić, kao i mnogi od nas, zna da je to u čemu je on kod kuće samo jedna strana cijele priče, dok je druga ona koja uveliko teče i u kojoj mnoge stranke, hvatajući zalet za izbore, zorno pokazuju da su već u izborima – izabrale su da krše propise, da pokušaju izigrati izborna pravila i, naravno, da izazovu reakciju CIK-a i omoguće opravljanje njegovog budžeta.
Ne otkrivam ništa novo kad to ovako gledam. Nije to ni potrebno ako znamo s kim, u vezi s izborima, imamo posla i, pogotovo, kad je javni prostor zagađen dugovječnošću i mnogih likova i njihovom zabludom da su mudri, vješti i, kad se zaigraju i zanesu, iznad zakona. Onaj ko u to sumnja ili ne vjeruje, mogao je krajem minule sedmice, po izdašnom CIK-ovom poklonu takvima i kaznama koje su im odrezane, bez po muke zamisliti šta nas tek čeka: koalicija Draško Stanivuković – Pokret sigurna Srpska olakšana je (u KM-ovima) u jednom predmetu za ukupno 12.500, sam Stanivuković za 4.000, kandidat ove koalicije Igor Radojičić za 3.000, ista koalicija u drugom predmetu za 5.500, pa opet Stanivuković i kandidat Aleksandar Simić za po 3.000; SDP je kraći za 9.500, SNSD za 6.500, SDA za 5.500, koalicija Narod i pravda i Stranka penzionera-umirovljenika BiH i kandidat Adnan Delić za po 3.000, a lider Ujedinjene Srpske, neizbježni Nenad Stevandić, meta je pokretanja postupka zbog “izjava koje mogu dovesti u pitanje integritet izbornog procesa i sugerišu koruptivne radnje u vezi sa opremom i tehničkom pripremom izbora”.
U paketu s ovim skoro svakodnevnim vijestima, idu i uvjeravanja u velika očekivanja od izbornih tehnologija. Pa nam se, uz ostalo, javlja da bi skeneri mogli do’akati prevarama, da nova tehnička podloga izbora isključuje glasače koji nisu živi, višekratno glasanje istih osoba, upotrebu bugarskog voza i slične mućke. To može biti osvježenje, buditi optimizam i činiti osnovu vjerovanja u to da ovi izbori, možda, ne budu tek kopija svih dosadašnjih. No, tako može izgledati i u to bi se moglo vjerovati samo do onog mjesta, na kojem – uz istu otrcanu medijsko-marketinšku kičerajsku matricu predizborne kampanje, s opetovanjem šuplje priče, verbalnim šaketanjem vlasti i opozicije, bezidejnim floskulama, nerealnim obećanjima, a sve uz defile galerije potrošenih političkih likova – iza ćoška prijeti ono što nikoga ne smije čuditi: da ima stranačkih štabova koji se panično spremaju za to da doskoče tehnici, da i diverzantski nasrnu na nju i da, u finalu, ona na dan izbora bude neupotrebljiva, pa opet važnije bude to ko su brojači, a ne glasači.
Onaj ko ovu slutnju nazove novinarskim pretjerivanjem, lako je može provjeriti praćenjem dnevnih informacija i saznavanjem onoga što stranke već rade. Jer, kad Transparency International CIK-u prijavi više od 50 kršenja izbornih propisa, a CIK kaže da nema osnova za sankcije za većinu njih, otvara se pitanje koliko li je još takvih, neotkrivenih primjera, a koliko onih koji se ignorišu i tolerišu. Odnosi se to ne samo na domaće muševere, posebno onda kad se radi i o neznanju propisa, ali i o smišljenim prekršajima, jer kazuje da oni koji ne mare za propise, misle da su vještiji, spretniji i pametniji od onih koji su zaduženi za nadgledanje i kontrolu njihove primjene.
Kad ovome dodamo ono što, u vidu “brige” za nas, rade susjedstvo i komšiluk naše zemlje, još više je razloga za to da ne budemo ničim iznenađeni. Kad, recimo, dokazano bosnofobična Željana Zovko, čim osjeti potrebu za tim, ovih dana ponovi ideje o rješavanju odnosa Bošnjaka i Hrvata uvođenjem posebne izborne jedinice, to je van domašaja CIK-a, ali nije van domašaja aršina zdrave pameti, koja u jurišnicima s desnice očito ne stanuje. A tu je i neminovni Dragan Čović, koji strasno brani hrvatskog ino-ministra Gordana Grlića Radmana i njegovu dežurnu naviku borbe za Hrvate u BiH nediplomatskim petljanjem u naše prilike.
Sakupljeno na jedno mjesto, ovo nas vraća na početak kolumne: ima prostora za Šehićev optimizam, ali ima još više razloga i potrebe za nezatvaranjem očiju pred činjenicom da cijelo ovo ljeto protiče u znaku izbora prije izbora, da su sva druga, ne manje važna pitanja zanemarena i da su oni koji su izabrali kršenje izbornih propisa, vjerujući da će i tako iskamčiti glasove, nešto što se tiče ne samo CIK-a već i svih nas. Koji bismo to morali pamtiti do 4. oktobra i tog dana adekvatno nagraditi.
