Bijeli golub ponovo (ne) leti 856 * SA HERNIJOM NA TAVANU
Imanica je ženskog roda, ali nije bila u planu ljubavna nakana – grdan problem da se riješi. Već na norveškom tavanu nekome inspiracije nije manjkalo za veliku sliku postavljenu u foaje štamparije u centru Osla.
Zbog te slike „ štetovalo” okruglo milion kruna! – na kraju pojasniti. I kad se hoće: „iz ptičije perspektive” čudesan pogled sa tavana na dio Muzejske postavke Bijeli Golub u najkomšijskijoj zvorničkoj ulici.
Piše Sead Hambiralović
Majstora je ovakvih i onakvih. I tamam kada sam sve koliko toliko prepustio zaboravu nakon prošloljetošnje zbržene odluke oko generalnog renoviranja žute kuće – popravke i oblaganja limom svih dimnjaka, novi oluci i fasada. I pride baksuzluk sa odvodom u koji se nakupilo svašta iz oluka pa je valjalo i beton u dvorištu (h)lupati…
AH, TI MAJSTORI..: Kada sam ugledao vlažnu fleku na plafonu spavaće sobe gornjeg sprata, pomislio na novog komšiju u redu kuća poviše moje. Nedavno završio fasadu a raspamećen ne želi da plati ono što nije urađeno kako treba! Stigla tužba, veli da građevinar ima dobre veze… Pa ću doznati oko prakse u slučaju nastalih falinki da se zaračunava 20 posto na cijenu i više se „takvi” neće ukazati da ne dangube zbog naprimanih poslova. A teško onom ko se ganja po sudovima – platio je.
Jasno zašto je krov prokisnuo – dok su trajali radovi hodalo se po crepljikama. Neke su popustile, džaba zamolio da se pripazi…
DELIKATNA ODLUKA: Za vrijeme obilnih padavina, natapala se, natapala od prošlog ljeta armirana krovna betonska ploča kišnicom ispod izolacije, rezignirano konstatovao. Hm.., NE reklamacija i zvati majstore..! Odluka je bila brza ali rizična zbog Discus hernije s kojom se natežem zadnjih mjeseci. Obaška hoću li „umjeti”..? Prvo se popeti uz pomoć Tominih dugih merdevina. U podrumu zatekao ostataka lima pa „zaturiti” ispod crepljika… Za svaki slučaj i komšija dodao svoga ako ustreba i specijalne makaze.
Oprezno krenuo penjati. Posebno kada sam maknuo kapak u stranu i mic po mic uvukao na tavan. Odahnuo nakon što sam se uspravo. U polutami, na dva kraja, odmah primijetio zrake koje su se probijale između slomljenih crepljika. Ispod, u širokom prečniku, nazirali se tragovi vlage i zaostala barica. Za onu pri vrhu krova potrebne su merdevine. Mogao jednostavno uzvući prislonjene. Ni slučajno – garant sjeknulo s leđa i sasvim nadrljao!
* * *
Nisam baš neki majstor, ali tu i tamo mogu se ponećim pohvaliti. Onim u švedskom Örebro oko scenografije 3. Barnens fredsgala na Velikoj sceni Stadsparka. Problem je bio kako okačiti tri velika bijela goluba od stiropora na visinu od devet metara. Naručiće se dizalica, sat košta toliko i toliko. Par dana prostudirao i nadošao zahvaljujući ribarskom iskustvu (dugi teleskop, silkom svezati maticu, smjestiti na prvu vođicu i sa merdevina provući kroz halku (8) na stropu. Dan prije isprobao i neka Jan Thelin dizalicu odjavi! (U izložbenoj postavci je nekoliko fotosa montiranja scene a u knjizi opisana (i) anegdota sa pet radnika koji su trebali pomoći. Zarana je dogovoreno, u 12 generalna proba. Jedan zijeva, drugi nešto gunđa, treći… Cajtnot je priličan, pogotovo nevolja ako se neki krhki golub slomi. Pa ti ja njima za svaki slučaj lijepo:
– Saaam ću, hajte vi kući..!
– ???
– Biće vam plačena dnevnica…
Hehe, zgledaše se s nevjericom. Klimnem da potvrdim. Bome se pokupiše i uz tack så mycket, odoše.
* * *
Pošto otpadaju merdevine, primijetim uz srednji dimnjak dosta naslaganih starih crepljika. Preporučeno maks smijem dići 5 kg. Jednu po jednu lagano prenijeti i naredati uz gredu na oko metar i utvrditi sa strana koliko treba da mogu dohvatiti ispod otvora…
Neobičan pogled sa tavana, a u potkrovlju belaj sa puknutim crepljikama.
STRŠLJEN: Ponijela silna želja da uspijem. Udvostručio oprez da negdje ne kiksnem tokom penjanja i prilikom zaguravanja lima. Zabrinu opasno zujanje. Prošiša nešto pored same glave. E, samo mi je i stršljen falio! Odmah stao s poslom i držao ga na oku dok je kružio. Potraja. Čekaću. Srećom nađe prolaz i odleti.
Zbog sječenja lima usporilo se majstorisanje. I super što sam uznjeo flašicu vode! Tokom predaha sasvim zaokupi pažnju svijetleći – prijeteći otvor uz koga su bile prislonjene merdevine. Brže – bolje latih se mobilnog. I sa tavana, odozgo u cugu iz više uglova naklikao se dijelova Muzejske postavke. Ustrebaće. Kao i čudesni fotosi sjena ispod crepljika …
A jednog od narednog vikenda kad bude kiša od Tome ponovo posuditi merdevine. Provjeriti da li je sve u redu na tavanu. Dok orah nije posjećen imao pristojne sklepane, taman do prvih grana. Nema ga više, a nema ni merdevina, a kad „dobiše noge” teško se sjetiti…
P.S.
Dovršiti oko spomenute slike. Eno je u dijelu fotosa sa znamenitima s kojima se imalo „posla”. Jedan dio je s razlogom malo „prekriven”: ispod kako sjedim za kompjuterom, a pored prijatelj koji je davnih godina predložio suvlasniku štamparije da odvoje milion za izgradnju Gljive Mira i prelome kroz porez. Koji peh, dan prije ovaj kupio sliku za milion i deset hiljada. Na proputovanju za Bergen svratio da je vidim. Bravo za majstorluk – od ušuškane „scene” na tavanu, do atmosfere nakon svega – plavokosog mladca blaženo smorenog i zajahane Nje sa onom otromboljenom donjom usnom.
Trebao sam požuriti na aerodrom – neka kompanjolu prenese: dobro su uložili novac..!
Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA.
