Besima Borić je bosanskohercegovačka političarka, profesorica književnosti u penziji i dugogodišnja socijaldemokratska aktivistkinja. Posebno je poznata po zalaganju za socijalnu politiku, radnička prava i ravnopravnost spolova. Dugi niz godina aktivno je učestvovala u razvoju ženskog pokreta u Bosni i Hercegovini i regiji.

  Nedavno je iz štampe, u izdanju „Dobre knjige“, izašla njena autobiografska knjiga „A sve je moglo biti i drugačije“, u kojoj opisuje vlastiti politički put, iskustva iz javnog života te višedecenijski aktivizam za unapređenje ženskih ljudskih prava. Knjiga kombinuje lična sjećanja i političko svjedočenje, uz razmišljanja o društvenim promjenama, odgovornosti i ulozi žena u politici. U njoj autorica, kroz vlastito iskustvo, govori o: svom višedecenijskom angažmanu u socijaldemokratskoj politici u Bosni i Hercegovini; radu u institucijama vlasti i političkim procesima koje je doživjela „iznutra“; borbi za ženska ljudska prava i razvoju ženskog pokreta u BiH; odnosu između politike, civilnog društva i sindikata; vlastitim uspjesima, razočarenjima i dilema, uz promišljanje kako su se pojedini događaji mogli odvijati i drugačije.

  Posebno je zanimljivo da knjiga, prema recenziji hrvatske političarke Karoline Leaković, nije samo hronologija događaja nego i vrlo otvoren obračun s vlastitim političkim iskustvom. Ona kaže da: „Besima Borić piše o svom dugogodišnjem odnosu sa Socijaldemokratskom partijom BiH, uključujući i razočaranja; objavljuje dijelove arhivske građe, prepiske i dokumenata koji prate njenu političku karijeru; govori bez uljepšavanja o kolegama, političkim sukobima i unutrašnjim odnosima u stranci; preispituje vlastite odluke i greške jednako kao i postupke drugih, nastojeći ostaviti autentično svjedočanstvo jednog vremena“.

  „Rijetko je pronaći ovakvo političko svjedočanstvo, u kojemu autorica beskompromisno dovodi u pitanje politička i kadrovska rješenja i zbog svoga partijskog i javnog djelovanja biva prekrižena na različite načine, vrlo često ostajući bez podrške, stojeći pred zidom partijske šutnje, koja se nije mogla probiti, čak ni u tako transparentnoj izdaji programskih principa SDP-a, kao što je slučaj nedopustive afirmacije nasilja“, u svojoj recenziji je istakao Nerzuk Ćurak. „Ona cjelinom svog života, od učiteljskog poziva obilježenog nevjerovatnom ljubavlju i poštovanjem učenika i učenica, do prestižnih političkih funkcija, uključujući i ministarsku, nije odustala od čovjeka kao središta njene humanističke misije. Ako to počesto nisu prepoznavali njeni partijski drugarice i drugovi, jeste najšira opća javnost, feministička udruženja, sindikalni pokreti, kulturne i umjetničke platforme… Svugdje gdje se moglo pomoći ljudima, Besima je kao izrazito empatična osoba, pomagala, i kroz takav svoj rad spašavala i SDP da ne potone u blato nenaklonjene političke stvarnosti“.

  Autorica se pita šta je u bosanskohercegovačkoj politici, ali i u njenom ličnom političkom putu, moglo biti drugačije da su pojedinci donosili drugačije odluke ili pokazali više političke odgovornosti. To nije samo memoarska knjiga, nego i kritička refleksija o propuštenim prilikama za razvoj socijaldemokratije, demokratije i ravnopravnosti u Bosni i Hercegovini.

  Knjiga nije klasična autobiografija. Borić svoj život koristi kao okvir za priču o Bosni i Hercegovini od socijalističkog perioda, preko rata i poraća, do savremene politike. Sama kaže da je željela opisati „i dobro i loše“ kroz šta je prošla, kako bi iskustvo ostalo budućim generacijama.

  Jedna od najzanimljivijih tema knjige jeste njen dugogodišnji rad u SDP-u BiH. Budući da je decenijama bila članica rukovodstva stranke i zastupnica na različitim nivoima vlasti, piše o: donošenju političkih odluka, odnosima među stranačkim liderima, sukobima i razočaranjima, propuštenim prilikama ljevice u Bosni i Hercegovini.

  Karolina Leaković u svojoj recenziji ovog rukopisa ističe da autorica ne štedi ni sebe ni svoje političke saradnike te da otvoreno govori o greškama i iluzijama koje su pratile taj period.

  Jedna od centralnih tema knjige vezano je za žene u politici. Autorica opisuje: koliko se njima bilo teško izboriti za prostor u političkim strankama, nastanak ženskih političkih mreža, borbu za zakonsku ravnopravnost spolova, saradnju sa nevladinim organizacijama i sindikatima. Ovaj dio nije samo lično sjećanje nego i svojevrsna istorija razvoja ženskog političkog pokreta u Bosni i Hercegovini.

  Kao bivša ministrica rada i socijalne politike u Vladi Kantona Sarajevo, piše o: položaju radnika, socijalnoj zaštiti, izbjeglicama i raseljenim osobama nakon rata, pokušajima reformi i ograničenjima sa kojima se susretala u institucijama.To je područje po kojem je bila najprepoznatljivija tokom svoje političke karijere.

  Naslov knjige „A sve je moglo biti i drugačije“ nije izraz nostalgije nego političke refleksije. Njime autorica sugeriše da istorija nije unaprijed određena i da su mnogi događaji mogli imati drugačiji ishod da su ljudi donosili drugačije odluke ili pokazali više odgovornosti. Ta misao provlači se kroz cijelu knjigu.

  Kako sama kaže knjigu nije pisala samo kao memoare nego i kao ohrabrenje mlađim generacijama koje razmišljaju o društvenom ili političkom angažmanu.

  -Najvažnija njena poruka je ta da nema odustajanja, kaže Besima Borić. Politika i aktivizam imaju ljudski lik, a to znači težiti ka nečemu dobrom.

  Ova knjiga Besime Borić nije senzacionalističko „razotkrivanje“ političke scene, nego kombinacija memoara, političkog dnevnika i dokumenta o razvoju socijaldemokratije, ženskog pokreta i društvenih promjena u Bosni i Hercegovini od kraja 20. stoljeća do danas. Ona će vjerovatno biti posebno zanimljiva čitaocima koje zanima novija politička historija BiH i uloga žena u tom procesu.

  Inače, Besima Borić je rođena u Donjem Vakufu 1950. godine. Djetinjstvo je provela u Jajcu, a od 1965. do danas živi u Vogošći. Gimnaziju i Filozofski fakultet završila je u Sarajevu. Dugi niz godina je radila kao profesorica maternjeg jezika i književnosti u vogošćanskim osnovnim školama i Srednjoškolskom centru.

  Političkim radom bavi se od rane mladosti i dugi niz godina je intenzivno uključena u politički i društveni život u BIH. U nekoliko mandata je bila članica Predsjedništva i Glavnog odbora SDP BIH. Od 2016. godine je u penziji.

  Postigla je izvrsne uspjehe u svom dosadašnjem političkom i javnom angažmanu, radeći na kreiranju strukturalnih promjena koje su omogućile uključenje većeg broja žena u bosanskohercegovački politički život, kao i stvaranje zakonskih pretpostavki za to. Istakla se kao istinski borac za prava svih ljudi bez obzira na njihovo porijeklo, etničku pripadnost, njihov spol, ili seksualnu orijentaciju.

  U više navrata bila je birana u Skupštinu Kantona Sarajevo i Zastupnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. U vrijeme Alijanse obnašala je funkciju ministrice za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice u Vladi Kantona Sarajevo.Profilirala se na pitanjima socijalne politike, radničkih prava i ravnopravnosti spolova. Posebno je razvila model saradnje sa NVO i sindikatima.

  Obavljala funkciju koordinatorice Radne grupe za jednakost spolova pri Paktu stabilnosti za Bosnu i Hercegovinu.

  Nakon reintegracije Vogošće u sastav Federacije Bosne i Hercegovine, u jednom periodu rukovodi „Centrom za žene“ radeći na integraciji raseljenih osoba iz Podrinja, povratnica i domicilnih stanovnica Vogošće. Nakon zatvaranja ove humanitarne organizacije, osniva prvu žensku nevladinu organizaciju u Vogošći “Korak više” koja i danas radi.

  Dala je puni doprinos u razvoju ženskog pokreta i unapređenju politike ravnopravnosti spolova u našoj zemlji i regiji. Dugi niz godina je bila aktivna učesnica Ženske socijaldemokratske mreže za Jugoistočnu Evropu i aktivna je članica regionalne Feminističke antifašističke mreže FAM.

  Autorica je niza tekstova objavljenih u različitim brošurama, iz oblasti socijaldemokratije, socijalne politike i ravnopravnosti spolova.

TEKST i FOTOGRAFE: Eset MURAČEVIĆ