Prof. dr. sc. Dragan Babić. Redovni profesor psihijatrije na Sveučilištu u Mostaru.

Predsjednik Udruge psihijatara Bosne i Hercegovine. Autor preko dvije stotine naučnih radova. Mentor dvadeset doktorskih disertacija. Član Hrvatske akademije za znanost i umjetnost. Član Internacionalne akademije nauka i umjetnosti u BiH, sa statusom akademika.

I čovjek koji je 7. augusta 2026, pravosnažnom presudom Opštinskog suda u Makarskoj, proglašen krivim za vrijeđanje građana na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, nakon što je Sarajlijama na plaži doviknuo: “Što ne idete u Tursku, balije?”

Bošnjaci se čude. Mediji se čude. Iskreno, ja se ne čudim ničemu.

Ovo nije eksces jednog čovjeka na godišnjem odmoru.

Da je Babić anoniman huligan bez obrazovanja, bez titule, bez akademskog ugleda – mogli bismo to nazvati izuzetkom, pojedinačnim ispadom koji ne govori ništa o sistemu koji ga je proizveo.

Ali Babić nije to. Babić je vrh akademske hijerarhije, čovjek koji je decenijama oblikovao generacije mladih ljekara i naučnika na jednom od dva univerziteta u Mostaru, čovjek čije ime nosi pečat dvije akademije nauka.

Kada takav čovjek, na plaži, pred svjedocima, poseže za riječju “balije” – i ostalim gradostima.. to nije trenutak slabosti pojedinca.

To je trenutak kad maska padne, i otkrije se šta je zapravo ispod akademske titule koju je nosio cijelu karijeru.

Odakle dolazi taj sadržaj, ako ne iz slučajnosti

Ja sam ovih godina dokument po dokument, pratio kako SANU i HAZU – akademije koje bi trebale biti čuvari objektivnog znanja, ne ideologije – decenijama služe kao intelektualna podloga za velikodržavne projekte.

Memorandum SANU iz 1986. Hrvatska akademija koja legitimiše narativ o Herceg-Bosni. Isti mehanizam koji smo identifikovali kroz Zakonopravilo i “prokletstvo Saracina” – institucija koja proizvodi sadržaj mržnje, a onda taj sadržaj prenosi kroz generacije obrazovanih ljudi koji ga nose dalje kao dio svog identiteta, ne kao nešto što bi trebalo preispitivati. Ciljano falsifikovanje bosanske historije…itd.

Babić nije izmislio riječ “balija” i da Bosnjaci moraju seliti iz Bosne . Naslijedio je taj narativ , kroz čitav sistem obrazovanja, medija i akademskih krugova koji su mu, decenijama, davali do znanja da je to prihvatljivo.i poželjno mišljenje , da Bosnjak ne pripada njegovom svijetu, da je Bosna vjekovna hrvatska odnosno srpska zemlja .

A gdje su bile bosanske institucije, dok se to dešavalo?

Ovdje dolazimo do drugog dijela odgovora, jako važnog.

Nije samo SANU-HAZU proizveo Babića.

Proizvela ga je i inertnost domaćih, bosanskih institucija – akademske zajednice koja godinama nije reagovala na jezik mržnje unutar vlastitih univerziteta, sudova koji su decenijama tolerisali govor mržnje dok konačno strana, hrvatska sudska presuda nije morala doći da imenuje ono što je ovdje odavno trebalo biti imenovano i sankcionisano.

Proizvela ga je kolaboracionisticka probosanska vlast..koja tri decenije ulazi u fašističko-antifašističke koalicije sa politikama već presuđenim za genocid i UZP.

Babić i ostali “Babići” su prozvod velikodržavnih politika, a legitimitet im daju NAŠI ” kroz inertnost institucija i kolaboracionizam vlasti.

Žalosno je.

ZAISTA je žalosno da sam ja – koji nisam ni historičar, ni političar, ni akademik…pored svih svojih obaveza-kao metalac po struci – iz bola zbog nepravde i ljubavi prema narodu i domovini prisiljen da se svakodnevno bavim ovim pitanjima.

Da sam PRISILJEN da istražujem, čitam,… historijske fakte, političke i pravne propuste.

PRISILJEN sam- jer se svaki dan pitam : gdje ću ostaviti dijete da živi ,šta će biti sa mojom zemljom i narodom poslije mene OVOM INERCIJOM, je li egzodus jedini izlaz..itd…???

Ironično, i bolno – trebala je Makarska da presudi ono što Mostar, gdje Babić decenijama radi i predaje, nikad nije ni pokušao procesuirati.

Ovo je poruka koja nadilazi jednog čovjeka

Ne pišem ovo da uništim akademsku karijeru pojedinca – sud je to već uradio, u okviru svojih ovlasti.

Pišem ovo da imenujem obrazac koji je taj slučaj otkrio, jasno i neporecivo: da titula, obrazovanje, akademski ugled nisu garancija odsustva mržnje. Upravo su institucije okvir unutar kojeg se ta mržnja formira, legitimiše i prenosi na sljedeću generaciju, kroz mentorstvo, kroz nastavu, kroz ono što se prešutno smatra prihvatljivim unutar zatvorenog kruga akademije.

Dok bosanske institucije nastave šutiti pred ovakvim slučajevima unutar vlastitih zidova, dok se ne pitaju kakav sadržaj njihovi profesori,mediji,…prenose novim generacijama ljekara, pravnika, inženjera – nastavljaćemo proizvoditi Babiće.

Neki će biti uhvaćeni, poput ovog, slučajno, na tuđoj plaži, pred tuđim sudom.

Mnogi drugi neće nikad biti uhvaćeni. Nastaviće predavati, mentorisati, oblikovati – u tišini institucija koje su odlučile da ne vide.

Smrt fašizmu.