Predsjedništvo Bosne i Hercegovine ponovo je odbilo dati saglasnost koja je bila neophodna kako bi Autoceste Federacije BiH kao investitor gradile dionice autoputa Mostar sjever – Mostar jug koje prolaze pored vojnih objekata, kasarne “Miralem Jugo” i aerodroma “Ortiješ”.

U tehničko-izvedbenom smislu problemi su vrlo jednostavni, no u političkom kontekstu tu se krije jedan ključni problem, što odluku Predsjedništva čini potpuno ispravnom. Ipak, odluka kao takva će se opet zasigurno polemisati samo radi postizanja u prvom redu političkih, a u konačnici i ličnih interesa.

Svi bi da prave i da grade, ali i da se ugrade, što bez političkih leđa naprosto nije moguće. Gledajući političku scenu sa žaljenjem možemo samo konstatovati da je vrlo malo onih koji bi uz gradnju i izgradnju jačali i državu.

Stoga ovakva odluka Predsjedništva BiH u vezi ovih projekata suštinski je bazirana na nerješenom ključnom pitanju, a to je pitanje državne imovine i tu politikanstvu nema, i ne smije biti mjesta.

Bez autoputa ili autoputeva Bosna i Hercegovina može biti samo nerazvijena ili manje razvijena država, no bez imovine nije država. Zbog toga se ovo pitanje mora izdići iznad bilo kojeg drugog pitanja ili interesa.

Godinama se pitanje državne imovine ne rješava, i uvijek se nalazi način ili razlog kako da se zaobiđe, baš kao i u ovom slučaju sa tunelom kroz kasarnu “Miralem Jugo” ili mijenjanjem trase pored aerodroma “Ortiješ”.

Sve tri politike ovdje su ukrstile svoja koplja, nažalost motivirane uglavnom stranačkim i ličnim interesima.

Hrvatska, tačnije Čovićeva i Plenkovićeva HDZ politika svaki potez Željka Komšića debelo materijalizuje. On im je najvrjednija zlatna koka koja im godinama donosi političke poene, a i novac. Tako i u ovom slučaju Komšićevo razumno stajanje na stranu odbijanja davanja saglasnosti Predsjedništva BiH za ovaj projekat, a na temelju odluke Pedija Ešdauna, Visokog predstavnika iz 2005.godine u vezi sa zabranom raspolaganja državnom imovinom sve do donošenja Zakona o državnoj imovini od strane državnog Parlamenta Bosne i Hercegovine Čović će ponovo debelo profitirati kako politički tako i finansijski.

Žargonskim riječnikom kazano Čovićeve firme nastaviće da grade puteve kroz Hercegovinu ovom ili onom trasom dok za to vrijeme primjera radi Tuzlanski kanton, najmnogoljudniji i ekonomski najjači kanton, ostaje i dalje bez metra brze ceste, a o autoputu može samo sanjati.

HDZ stoga žudi i vapi da mu Bošnjaci i na ovim izborima izaberu nekog novog Željka Komšića, a kako stvari stoje taj scenario bi se mogao ponovo desiti što samo po sebi govori o jednoj političkoj nepismenosti Bošnjaka koji padaju na šuplji patriotizam i političke floskule.

Bošnjačka, tačnije SDA politika, ne zna se šta više demonstrira, političku nezrelost, naivnost ili kooperativnost prema HDZ politici.

Pitanju državne imovine koja je ključno pitanje u gradnji putne infrastrukture u cijeloj državi, ne samo kroz kasarnu “Miralem Jugo” ili pored aerodroma “Ortiješ” ne prilazi se se kao ključnom pitanju od državnog interesa već se banalizuje do te mjere što se također moglo vidjeti i na ovom primjeru gdje se jedno obično strelište stavljalo u okvire nacionalnog interesa, što je jedna notorna besmislica.

Na kraju, Oružane snage Bosne i Hercegovine izgubile su priliku da u zamjenu za strelište u kasarni “Miralem Jugo” dobiju moderno strelište u Pazariću koje bi moglo biti od koristi i za druge jedinice ovako će se tunelom, i na skuplji način, to pitanje ipak riješiti. A strelište, kakvo je bilo takvo će i ostati. Ironija je da se samo preko vojne imovine aktuelizira pitanje državne imovine dok se vrlo često glava okreće pred primjera radi poljoprivrednim zemljištem koje također spada u kategoriju državne imovine pa tako ne čitamo da je igdje u Hercegovini ili u Republici Srpskoj sporno bilo pitanje pretvorbe poljoprivrednog u građevinsko zemljište za potrebe izgradnje putne infrastrukture. Tako za razliku od Zapadno-hercegovačkog kantona gdje to pitanje nije bilo sporno i gdje se gradi mreža brzih cesta i autoputeva kroz Hercegovinu, u Tuzlanskom kantonu to pitanje je godinama kočnica izgradnje. Postavlja se pitanje ko tu opstruira i za čije interese?

Srpska, tačnije Dodikova SNSD politika svakom će političkom, pravnom i bilo kojem drugom procesu izgradnje Bosne i Hercegovine gurati klipove u točkove, pa tako i kada je u pitanju državna imovina. Nije poznato koliko je državne imovine u Republici Srpskoj na protivpravan način preknjiženo, uzurpirano, oteto, otuđeno i zloupotrijebljeno.

Čak se kroz nekoliko zakona koje je donosila RS, a tiču se državne imovine, pokušao legalizirati stav RS-a da državna imovina pripada entitetima što je svaki put oboreno na Ustavnom sudu BiH.

Političke stranke i političari koji se deklarišu da su za državu Bosnu i Hercegovinu moraju napustiti narative iza kojih stoje težnje za dijeljenjem države i koje stavljaju u fokus pitanja koja ni blizu nisu važnosti pitanju državne imovine.

Ako se međunarodna zajednica u jednom trenutku mogla mobilizirati na pitanju rješavanja izbornog zakona zašto se ne bi mobilizirala i na pitanju zakona o državnoj imovini.

Pitanje državne imovine pitanje je opstanka države Bosne i Hercegovine!