Znam da moj glas, glas običnog čovjeka ne znači mnogo, baš kao ni kantica vode onog mrava iz priče koji se pridružio ljudima u gašenju požara.

No, iako je mrav znao da on tu nije od neke pomoći ipak je želio da Bog i ljudi vide na kojoj je strani.
Ovom podrškom želim također, makar moj glas bio poput one kantice, da kažem na kojoj sam strani.

Čovjek ne mora biti od struke pa da vidi bezočno i dugogodišnje uništavanje javnog zdravstva u TK.

Čak i kada ne bi vjerovali velikom broju medijskih naslova na temu kriminala u javnom zdravstvu dovoljno bi bilo da odemo nekome u posjetu, da čujemo iskustva prijatelja ili da na svojoj koži osjetimo pa da se uvjerimo koliko je zapravo uništeno naše javno zdravstvo.

Prije mjesec dana izveo sam jednog prijatelja iz jedne privatne bolnice, a drugog sam uveo i izveo, ovaj put iz druge privatne bolnice.

Nije teško pogoditi da se radilo o Plava Medical Group bolnici i Medical Instutute Bayer bolnici.
Prvi moj dojam bio je kao da sam došao u hotele sa svim mogućim zvjezdicama.

Osmjesi mojih prijatelja i njihova ozarena lica na izlasku iz bolnica jednostavno su pričala jednu nevjerovatnu priču za naše današnje prilike.

Uposlenici bolnica, počevši od onih na ulazu, uključujući medicinsko osoblje, i one koji na kraju ispraćaju jednostavno rečeno preljubazni su.

Da ne govorim o izgledu bolnica i unutrašnjem ambijentu, naprosto kao iz filmova.
Sve skoro pa savršeno.

Postavlja se pitanje kako je uopšte moguće postići takve standarde kada znamo da te bolnice nisu na budžetima, kao što su to ustanove iz sistema javnog zdravstva.

Odgovor je jednostavan.
Nema pipaka političkih hobotnica koje umjesto da sistem javnog zdravstva grade, one u njemu vide svoj plijen kome je tako propadanje izgleda postalo neizbježna sudbina.

Doduše privatne bolnice neka sredstva i dobiju preko kantonalnih, možda i entitetskih fondova javnog zdravstvo, al’ o tome ću u zaključku ove podrške.

One se u svom poslovanju i radu jednostavno bore za svaku marku, i doktore tih bolnica danas ne vidimo na ulici.
Danas gledamo samo doktore medicine i doktore stomatologije iz javnih zdravstvenih ustanova kako šetaju poniženo sa transparentima u ruci.

Čak se ne moraju ništa ni pitati, transparenti sami za sebe govore sve.
Kao ulje na vatru dođe i izjava ministrice zdravstva TK koja nije ništa drugo do poraz logike, razuma, etike i ljudskog dostojanstva.

Vjerujem da uvažena ministrica zna da danas veću satnicu imaju keramičari od svih visoko obrazovanih zanimanja, uključujući tu i doktore.

Naprosto nije moguće da ministrica ne vidi, a da mi obični građani svojim smrtnim očima vidimo koliko je zapravo javno zdravstvo devastirano.

Srećom pa ono još uvijek funkcioniše poprilično dobro u nekim disciplinama zahvaljujući postojanju altruistički orjentiranih entuzijasta i Hipokratovoj zakletvi odanih doktora.

Nažalost puno je takvih otjerano u privatne zdravstvene ustanove, puno ih je napustilo državu, i sve to nije moglo da ne ostavi svoj duboki trag na kvalitet usluga u javnom zdravstvu.

I umjesto da političari razmišljaju kako zaustaviti kola koja su odavno krenula niz brdo oni ih dodatno ubrzavaju svojim odlukama i izjavama.
Naravno za stanje u javnom zdravstvu nije jedini krivac izjava ministrice.

Ono što njenu izjavu čini opasnom to je činjenica da se ona savršeno uklapa u politiku koja u sistemu javnog zdravstva vidi samo svoj bankomat, i mjesto za uhljebljavanje svojih stranačkih uhljeba.

Takva politika vremenom je medicinski kadar u sistemu javnog zdravstva, rekli bismo u vlastitom esnafu, pretvorila u manjinu.
Za ovo su dijelom i sami doktori krivi koji, siguran sam, danas to i sami vide.

Strategija “podijeli pa uništi” osim što je širom otvorila vrata privatnom zdravstvu ona je tako uništila i javno zdravstvo.
U državi u kojoj je osamdest posto, možda i više siromašnog stanovništva dugoročno gledano kvalitetno javno zdravstvo je nasušna potreba i jedan od ključnih elemenata za biološki opstanak društva.

Na kraju kao zaključak.

Možda narod i jeste slijep pa ne vidi da je ista ta politička hobotnica, koja je uništila javno zdravstvo, jednim svojim pipkom poklopila i Fond javnog zdravstva pa će tako oni svoje liječenje plaćati javnim novcem u privatnim bolnicama.
Dok narod ne progleda ostaje mu da za svoje liječenje u ovakvim javnim ustanovama kakve danas imamo mora osigurati sve, od lijekova pa do hrane.

Za komplikovanije procedure, ukoliko se ne skupi novac SMS porukama ili nekim humanitarnim brojem ili koncertom za liječenje u nekoj privatnoj bolnici ili van države smrt je zagarantovana kao nagrada za lojalnost politici kojoj su na putu uništenja javnog zdravstva ostali još samo doktori.

Sve drugo je uništeno.