7. Oktobra 2026.

Piše Margit Tomik-Levy: AGONIJA SE NASTAVLJA Kratak osvrt na jučerašnje izbore

Nezadrživo propadamo u sopstveni nestanak. Po sedmi put građani su izdali svoju domovinu. Nisu samo političari krivi, narod je kriv za propast BiH. Bosna i Hercegovina zapravo više i ne postoji. Pojedinci su već puno jači od države. Dodik i Čović, na primer. Dodik koji se po presudi priučene sudinice Sene ne sme baviti politikom je odneo ubedljivu pobedu u RS na svim frontovimna.
Mladi su najveće razočarenje. Nije im palo na pamet da izađu na izbore i učine bar mali napor za sebe. 65 % glasova je ostalo neiskorišteno. Da imaju mrvicu pameti, morala ili kućnog odgoja, mogli su sami postaviti vlast kakvu žele. Sarajevski kafici i bašte su ih bile prepune odakle su dobacivali i ismejavali starce koji su žurili da obave svoju građansku dužnost. Najguplje izjave smo slušali ovih dana – “Neću izaći na izbore jer nemam za koga glasati”. Nisu zadovoljni ovom vladajućom huntom a neće da glasaju, da ih promene za bilo kog drugog. Pa tako će ovi dušmani vladati do smaka sveta. Izbori i jesu zbog toga da oteramo bandu svake 4 godine dok ne potrefimo na prave. Ovako nikogovići vladaju 35 godina i opet ima idiota koji im veruju.
Pobednici slave svoje poraze na izborima. Niko nije pobedio. Samo su se neki dokopali ogromnih plata bez ikakvih obaveza sa mizernim brojem glasova. Koga može predstavljati predsednik koji je na jedvite jade i uz ogromne troškove osvojio 5% glasova ukupnog biračkog tela? To nije pobeda, to je ljudima sa obrazom signal da ga narod ne želi. Ali kod nas ne postoje ljudi sa obrazom. HDZ je doživeo najveći poraz svoje dvanaestigodišnje politike. 12 godina nas dave i blokiraju zbog izbornog zakona a jučer po tom istom zakonu njihov (loš) kandidat ubedljivo pobeđuje. To znači da je HDZ imao loše kandidate na prethodnim izborima – ratnog zločinca, ratnog profitera , osuđenog kriminalca, falsifikatora diplome Dragana Čovića i kompromitovanu Borjanu Krišto.
Na izborima se pojavilo nekoliko novih strankica. Narod je prepoznao da su to “borci” za budžetsko zbrinjavanje i sve privilegije koje uz to idu, pa ih je ignorisao sve od reda.
Začuđujuce je da se stranke nisu nimalo “dezinfikovale” pred izbore. Valjda su računali da imaju dovoljno uhleba i stranačke infrastrukture da komotno mogu na kandidatske liste staviti korumpirane, neškolovane, kompromitovane, lažove i posebno, kandidate sa kupljenim diplomama. Sad je takvih baš popriličan broj što nam kazuje da našoj agoniji nije ni na vidiku kraj.
Kampanja je bila najprljavija do sada a Bogami i najskuplja. Ne bi me bilo briga da su trošili svoj novac a ne naš. Teško je kazate jesu li prljaviji bili SDA, SDP, Lučić i njegove luftike Cvijanović i Raguž, NiP… Donekle pristojnu kampanju je vodila Stranka za BiH a normalnu, civiliziranu samo DF. Najprljaviji je bio Zahiragić koji je u želji da “vadi” Bakira za svakodnevne idiotske izjave i skrene panju sa njih žestoko preterao u napadima na građansku opciju. Slede ga ustaški bojovnici Lučić, Cvijanović, Karamatić i Raguž a bobu iza njih je polupismeni kriminalac Irfan Čengić, Nermin Nikšić, konobar Šteta i Dino narkodiler. Najkulturniji je bio Miro Lazović (on je iz drugog sveta pa mu se to “oprašta”).
Dakle, sada će početi postizborni inženjering. Kod nas se niko ne obazire na ideološke razlike i meša se svako sa svakim. Ne bih se čudila da SDP ponovvo potegne za dr. sci. Ramom Isakom a da dr.sci. koji ni sva slova ne zna pročitati ih uceni ministarskom foteljom za sebe i svoja dva debila. Kad bolje razmislim, SDP je Nikšić preveo iz socijaldemokrata u naciste, pa to ne bi bilo tako čudo.
Elem neise, daj nam Bože samo da preživimoi ove naredne 4 godine. Ničemu se boljem ne nadam.
Slika (NASLOVNA) je od pre “sto godina”. Slikao me tatika.Vrlo značajan datum za ambicioznu mene. Krenula na Muzičku akademiju i Ekonomski fakultet u Beogradu isti dan. Nisam verovala da ću ih u roku završiti, ali eto, posrećilo mi se obadvoje sa prosekom malo manjim od 10.
Prethodni post

Bijeli Golub ponovo (ne)leti 871 – NUTO (i) TUNJE JOKIĆA NA DRINI

Sljedeći post

Piše dr. sc. Amra Imširagić – Odgoj u vremenu bez granica

post-bars