Studentsku službu  ne računati. Prije nekoliko godina nemal ibretili na prijedlog da se obnovi inicijativa studenata Medicinskog fakulteta pokrenute 31. januara 1982.,  “Dan bez cigareta”.

Sead Hambiralović    / Serijal Tuzlanski procesi neke druge vrste (4)

Pola godine uzalud uganjavao bivšeg rektora Univerziteta Tuzla. Novi makar odgovorio na mail i više se nije javio… Još davnije slučajni susret u foajeu sa prodekanom Pravnog  fakulteta – dogovoreno da pošaljem pismo namjere vezano za jedan „sudski proces” koji bi možda interesovao struku i na „studentskim vježbama” obradio. Od odgovora „niks”.

NEKE I RAZUMJETI: Izgledala su obećavajuća dva sastanka sa dekanom Filozofskog fakulteta. Motiv više što se u toj zgradi nekada nalazila Pedagoška akademija u kojoj su ostali neki moji tragovi iz studenstskih dana: za kabinet tadašnjeg dekana Hasanovića  otkupljena moja slika „Dno mora” velikog formata (220x 122 cm, pisalo „Oslobođenje”, a na više mjesta publikovan je crno- bijeli fotos. U spomenutom tekstu, između ostalog, spominje  da je ostala u životu slika koju je otkupio tadašnji EMŠC i nalazila u kancelariji direktora Mašinske tehničke škole, jedna u direkciji sarajevskog Sateksa još zanimljivije priče… op.a ). Nema DNA MORA, kao ni foto, filmske i druge dokumentacije (?!). Slučajno došao do kopije novinske vijesti da je u ukviru neke svečanosti, kojoj je prisustvovao i slavni umjetnik Ismet Mujezinović  zbržena moja izložba da pogleda najnoviji opus nastao u ateljeu Miloša Lysoneka (na spratu gdje je sada Rektorat) bez moga znanja jer sam se nalazio na ljetnjem feriju u Zvorniku, a tih godina bili rijetki telefoni. Pretpostaviti razlog izbjegavanje saradnje, ali čudi Katedra žurnalistike. Ni mukaet koja bi studenti mogli čuti iskustva. Priupitao je li u redu da se „tepa” nazivima navijačkih skupina neprimjerenih naziva, o najnovijim „trendovima” da se objavljuju i napumpavaju višemilionski transferi fudbalera, a ova rečenica rastužila: Pjanić Italijanima otkrio ‘zvijer’ koje treba da se plaše…(Upamtiti, bosanski fudbal digao se iz pepela zahvaljujući dijaspornim genima i pažljivo s imenima, a kamo sreće da nam krene i u ostalom, op.a). Svakako pomenuo prijedlog jednog od tz- doajena, Saliha Brkića – njegov prijedlog  za vrijeme identifikacije Kjašifa Smajlovića koji je dao život za ovu profesiju…

A onda se desio slučajni i obećavajući susret na ulici sa jednim profesorom. A ne kaže zadžabe u zdravom tijelu zdrav duh. Bili u toku ispiti, žurio. Izmijenili nekoliko oko famoznog problema da se koliko toliko ivičnjaci zaoble i olakšaju biciklistima. Kao “uvod” i nedavno banem na fakultet. Nema dekana, ima prodekan. Za par dana preliminarno dogovoren  termin prvog  sastanka. Samo da se potvrdi, prođe  nekoliko sedmica…

Pravni fakultet i razumjeti da se ne upušta u istraživanje slučaja sa prvostepenom (ne)problematičnom presudom koja je potvrđena na nivou Kantona. Pa i Filozofski – gdje sadašnje rukovodstvo sa nestankom dokumentacije nekadašnje PA nema ništa zbog prohujalih godina i te moje slike koja se nije mogla iznijeti i prevesti bez kombija.

Najvjerovatnije izbjegavanje zbog kolanja priča o broju falsikovanih diploma u državi gdje se pominju nevjerovatne visoke cifre za rubriku vjerovali ili ne. Pa i oko doktorata. Jedan će kod one u blizini zgođušne kopirnice  da ih ima oko trideset posto, a drugi mlađi s prve – devedeset posto! Dobro mu ide, o tome bi javno kada mu dječica poodrstu i sasvim situira…Ovako li je ili onako – toliko li je pameti i diploma a na “terenu” nikako da nam krene…

Detalj iz promotivne Muzejske postavke u osnivanju Bijeli Golub gdje je izložen dio bogate novinarske dokumentacije našeg kolumniste, kasnije i portala sa kojima je sarađivao.

KO VLADA IZ SJENE:  U Tuzlanskom kantonu, nakon ostavke premijera, manje više poznato. Rađe ono što direktno tiče. Čast jedino nekedašnjim guverneru i ministrici obrazovanja na prijemu 97. kada su podržali da u okviru Dana Gljive Mira učenici osnovnnih škola urade internacionalne dječije zastave koje su dobacile do Skandinavije i Velsa. Prethodno je u Narodnom pozorištu, potom zaredom dva puta punoj dvorani Mejdan utemeljena velika mirovna priča, u Kristalnoj dvorani zaokružena. Ali 6,5 miliona dolara ne daju se tek tako – na promociji u prvom redu sjedio je drag gost iz Švedske a nekoliko godina kasnije  do mene izokole došlo kako je prenio ne baš najbolje utiske oko nekih “detalja”. A meni sasvim obilo o glavu, nakon što  su se pogasili reflektori a Bešlagić diskretno upozorio da pripazim da ne prevare… Inače, omakne se našima da im budeš inspirativan, kao “ono” na Banji (Kuća plamena mira i “bijeli cvijet” u fontani na Kazanbašči, na mjestu prve masovne grobnice.., op.a). Poznato, u detalje u nekoliko poglavlja  ukoričene knjige od 524 strane, s kojom maheri krenuli trgovati bez moga znanja. Jedan da se od knjige može lijepo živjeti. U svom mjestu planirao otvoriti fakultet, ne znam dokle je stigao sa tim “biznisom” a negdje primijetio uz njegovo ime da se utitulio sa prof.dr.

Nakon definitivnog povratka nije se moglo priči do ovih i onih kantonalnih visokih dužnostika, od gradskih samo do sekretara i zadivljen nevjerovatnom pismeno – ušuškanom odbijenicom oko toga moga da institucionalno ovdje krene. Kao u Bergenu, EU gradu kulture i turizma. Sve išlo glat, osam zaposlenih u BIKS-u pomagali razvoj projekta – u Tuzli i Kantonu niks! (Pa razvojna agencija “Nerda” gdje sam otišao s preporukom ali je eskivirano. Teško, teško sa strane može priči zaokruženim  “visinama”  u Gradskoj upravi u TK i nije li vrijeme za generalno “provjetravanje”?

BLJESNUO SINANOV REVOLT: A mene ne treba računati u onih dosta nabrojanih nezadovoljnih u protekle dvije decenije. Opet (i) nekom dobitku, što je teško razumjeti. Dopunjavam ime Sinana Alića i koje simbolike da uradim onaj fotos na pasareli kod drugog ulaza na Panoniku dok je postavljao plakat – inicijativu za preminulog Balaševića kada je na šipki na suncu  simbolično “bljesnuo” njegov građanski revolt. Citirano, a samo nekoliko dana kasnije ode i Sinan.

I opet dobri Ismet, i te njegove dvije čuvene slike – pride dopunjena knjiga Tuzlanski procesi sedamdesetih XX stoljeća, Kadrije Hodžića i koliko je trebalo godina da se dođe do još jedne  istine. I htjede još nemal strašnije – prije nekoliko godina mislio da se o tome zna – prijatelj zanijemio, otiće svojim očima da se uvjeri..! Pa i odgovori na brojna pitanja: šta je sa pismom namjere vezano za ideje oko gornjeg sprata Kuće i ateljea slavnog umjetnika, zašto nema elementarnog i odgovori na dobronamjernu sugestiju vezano za detalj u Spomen sobi? Šuti na neke Ismarove tvrdnje oko očeve zaostavštine. I logično pitanje ko drži tapiju , između ostalog, i na tuzlansku kulturu?

P.S. Neka ne zamjeri ako se negdje preletilo jer kolumna je napisana u posebnim okolnostima. I ovog vikenda iznevirala trakavca u rodnom gradu – policija nanovo dolazila zbog komšija iz nadograđene susjedne zgrade bez parkinga i auta parkiraju pred moja dvorišna ulazna vrata. Pokušao s lijepom, dva puta predložio policiji neka prođe s opomenom – treće ponavljanje prošlo sa zaredanim  kaznama. U toku dana pokušaće sa nadležnom službom sa nekim kompromisnim rješenjem i makar ublaži problem.

(Nastaviće se)

(Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA).

____________________________________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje – Muzejska postavka Bijeli Golub; Reference osnivača projekta OVDJE. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA  u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira; info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com   Tel:060 33 89 166