Životnom stazom teško je koračati ukoliko nemaš podršku svoje porodice i ukoliko pred sobom nemaš jasnu viziju onog šta hoćeš i želiš postići u životu, kaže bosanskohercegovački državljanin Ahmet Ališah, iz Turbeta kod Travnika, vlasnik restorana “Chef Alisah's” u Tucsonu.

Restoran je postao nezaobilazno mjesto za ljubitelje autentične balkanske kuhinje u Sjedinjenim Američkim Državama. Njegova životna priča, ispunjena teškim iskušenjima, gubicima i ponovnim uzdizanjem, predstavlja snažan simbol borbe i upornosti koju su mnogi naši ljudi morali pokazati daleko od svoje domovine.

Od 1982. godine, pa sve do početka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, Ahmet je radio u Njemačkoj, poput mnogih koji su tada tražili bolji život u inostranstvu. Po povratku u Turbe, početkom devedesetih, počinje graditi porodični dom i pokreće vlastiti posao. Planovi su bili jasni – otvoriti kafić i restoran i živjeti od vlastitog rada. Međutim, rat je sve prekinuo. Ono što je godinama stvarao nestalo jepreko noći.

Tokom odbrambeno-oslobodilačkog rarata u BiH 1992.-1995. godine, Ahmet prolazi kroz golgotu logora, od Tomislavgrada, Posušja, Gruda, Čitluka i Čapljine, do mostarskog Heliodroma i otoka Obonjana kod Šibenika. Nakon šest mjeseci zatočeništva i teških fizičkih povreda, zahvaljujući Međunarodnom crvenom križu, prebačen je u Istanbul, odakle se, nakon liječenja, vraća u Bosnu i Hercegovinu, ali život kakav je poznavao više nije postojao.

Nova stranica njegovog života počinje 1998. godine odlaskom u američku saveznu državu Arizonu zajedno sa suprugom Halidom i sinovima Emirom i Edinom. U Tucson stiže bez ičega, kako sam kaže, „go ko lipa“. To je sudbina koju dijeli sa hiljadama naših ljudi koji su, protjerani ratom, morali počinjati od nule u nepoznatom svijetu.

Početak života u Arizoni bio je težak. Bez kapitala, bez sigurnosti i bez poznanstava, svaki korak naprijed bio je borba. Kao i mnogi naši ljudi u dijaspori, Ahmet i njegova porodica morali su raditi razne poslove, snalaziti se i učiti novi način života. Uprkos svemu, nisu odustajali.

Tešku sudbinu dodatno je obilježila tragedija iz 2002. godine, kada je njihov dvadesetogodišnji sin Edin izgubio život u saobraćajnoj nesreći. Bol zbog tog gubitka ostala je trajna, ali Ahmet i njegova supruga nisu dozvolili da ih slomi. Upravo u toj snazi da se nastavi dalje, čak i kada se čini nemogućim, ogleda se karakter mnogih ljudi iz Bosne i Hercegovine.

Korak po korak, od pripremanja ćevapa za prijatelje i poznanike, Ahmet je uspio ostvariti svoj san – otvoriti restoran „Chef Alisah’s“ u Tucsonu. Danas je to mjesto gdje se čuva i njeguje tradicija bosanske kuhinje, ali i identitet jednog naroda daleko od domovine.

U njegovom restoranu nema kompromisa kada je riječ o kvaliteti i autentičnosti. Jela se pripremaju na tradicionalan način, bez savremenih prečica poput mikrovalnih pećnica i friteza. Na meniju su ćevapi u somunu, japraci, sarme, bosanski lonac, pite, baklave, tufahije, hurmašice i mnoga druga jela koja bude uspomene na domovinu.

Za posebne prilike, kaže, baš kao nekada u Bosni, okreće se i janje na ražnju. Prekretnica u njegovom poslu dogodila se kada je Guy Fieri, na „Food Networku“, restoran predstavio u popularnoj emisiji „Diners, Drive-Ins and Dives“. Nakon toga, restoran postaje prepoznatljiv ne samo među našim ljudima, već i među Amerikancima i brojnim turistima.

FOTO: GUY FIERI SA PORODICOM ALIČAH

Ipak, iza tog uspjeha ne stoji samo jedna priča, već univerzalna priča o dijaspori. Priča o ljudima koji su morali napustiti svoje domove, ali ne i svoje vrijednosti. Ljudi koji su u tuđini, često bez jezika i podrške, izgradili nove živote isključivo vlastitim radom, disciplinom i upornošću.

Ahmetova porodica primjer je takve snage. Supruga Halida, vrsna kuharica, ravnopravan je stub ovog uspjeha, dok sin Emir, iako državni odvjetnik, aktivno učestvuje u radu restorana. Njihova priča pokazuje koliko je porodica važna kada se čovjek nađe daleko od svog korijena.

-Možeš da radiš šta god hoćeš, ali ako uz sebe nemaš članove porodice koji te podržavaju u tvojim naporima, od uspjeha nema ništa, kaže Ahmet. Složna porodica jeste pravo okrilje u okviru kojeg se s ljubavlju prevazilaze i najteže prepreke.

Uprkos svemu što je prošao, ne nosi gorčinu. Naprotiv, govori o oprostu i zahvalnosti. Danas je njegov restoran mjesto okupljanja, ne samo zbog hrane, već i zbog topline i priča koje se tu dijele. Posebno mjesto zauzimaju gosti iz Bosne i Hercegovine, koji sa sobom donose vijesti iz domovine.

FOTO: NEKI OD BOSANACA KOJI SU UZIVALI U SPECIJALITETIMA PORODICE ALIČAH

-Nama u tuđini najljepši trenuci su vezani za susrete sa onima koji iz naše Bosne i Hercegovine svrate do restorana, kaže Ahmet. Tada prorade emocije i naša druženja uz evociranje uspomena iz rodnog kraja potraju do duboko u noć. Tek kada od svog doma, odeš negdje daleko vidiš koliko se, uistinu, u duši krije ljubavi za rodnom grudom. Uz iće i piće tada krene i poneka tradicionalna bosanskohercegovačka pjesma sevdalinka.

Priča Ahmeta Ališaha nije samo priča o jednom restoranu. To je priča o hiljadama naših ljudi širom svijeta, o njihovoj borbi, njihovim padovima i ponovnim usponima. O tome kako se, i daleko od kuće, može sačuvati dostojanstvo, identitet i ljubav prema onome odakle potičemo.

Autor: Eset Muračević