Juče je obilježen 8. april 92., Dan otpora, danas obilježava 9.april 92., Dan oslobođenja Zvornika

Piše Sead Hambiralović 

Oko oslobođenja / okupacije samo je jedna istina. I kako god se izbalansiralo, predočila fakta, neoborivi dokazi i – podvukla toliko koliko prihvatljiva crta i okrenulo prema budućnosti – ispada uzaludan je posao – svaka nacionalna  strana istrajava na svojoj. Pa najviše fajde imaju oni odabrani da ostane ovako kako jeste. A narod(i), ko narod(i) – znaNO  kako prolaze.

A zemljina kugla se okreće. Od potpisanog mirovnog sporazuma ni maklo od početka – čak i gore! Pa i u svijetu, i svjedoci neviđene drame zadnjih dana na Bliskom istoku, hoće-neće desiti prijeteća katastrofa za cijeli region i šire.  

Iscrpljujući rat u Ukrajini se rijetko spominje. I do sljedeće prilike gdje će se zakuhati. Dotle je dogurala ljudska vrsta, gdje malo malo pa  treniranje prijetnji o nestanku čovječanstva…

Detalj iz zvorničke Muzejske postavke Bijeli golub. S desna, niže je postavljen plakat za seriju švedskih promocije knjige “Dobri ljudi u vremenu zla” dr. Svetlane Broz; s desna fotosi Nade Ostojić i Dragana Stefanovića.

NADA, DRAGAN..: Dovoljno je pisano, ukucati na Google o prvom etničkom očiščenom gradu i opštini sa najviše masovnih grobnica. Ovaj put je o dobru koje se znalo desiti i u tako mračnim (ne)vremenima. Kao primjer je najkomšijskija zvornička ulica koja se u zadnje vrijeme protežira, gdje su nezaobilazni Dragan Stefanović, Nada Ostojić u Zamlazu, onda priča  o domaćem milicioneru na mostu kako je ljudski, ali kasno reagovao kada je pripadnik  paravojne jedinice počinio strašan zločin: Zašto si To učinio..?!,  i suštine stradanja nevinih ovog grada! A razumjeti kako je teško doći do imena, još više nerazumjeti da se i poslije nekoliko uzaludnih inicijativa nije odalo posthumno priznanje matičarki Nadi…

A svaka čast i onoj ženi u crnini koja je prišla nakon otvaranja spomenika na Kazanbašči 2005. i saopštila gdje ima još masovnih grobnica. Onda otvoriti ovaj link – šta sam prije nekoliko godina zatekao u poštanskom sandučetu: https://bhdinfodesk.com/2021/07/06/bijeli-golub-ponovo-neleti-332-tajna-jednog-usb-a-11/

I koja simbolika “Nevakat” Derviša Sušića tih groznih aprilskih dana. Pročitao samo do trečine knjige uz spuštene roletne i stolnu lampu kada je onaj sa ulice grozno zaprijetio…

Kad se ono hoće, ovu kolumnu juče upolovio u tuzlanskoj Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci sa Derviševim imenom. Nemam želje da je dočitam. Jer, sve je isto samo njega nema – pa i taj sistem, da je bio sasvim dobar ne bi se urušio, ali sto puta ovaj je gori!

(…) Kad se u daljini ukaza grad                                             

sav u suncu, a po rijeci razasuto srebro                                  

srce poskoči, hoće od auta brže                                              

stani, stani – stani!,                                                                    

prvo želim vidjeti očev mezar.    

Prijatelje molim da sačekaju

 do oca ću se uspeti sam…

(Poema Povratak u knjizi Novo sunce, S.H.)

(NE)DOBRODOŠLICA: Dovoljno pisano o zvorničkoj Muzejskoj postavci Bijeli Golub i nema potrebe ponavljati probleme od otvaranja prošlog ljeta. A tek 2004, 2005 i 2006, za vrijeme Susreta zvorničke dijaspore Biti u svom gradu. Prvo (ne)obična prijetnja na onim širokim stepenicama kod Doma zdravlja i kako je nesvakidašno  riješeno uz pomoć mlađahnog zamjenika policije, pa kako je ona teška vreća bačena sa nekog sprata i mašila tik pored glave, ili odvrnuti šarafi na prednjem točku sa moje strane dok me sa Vidikovca vozila Kimeta Bojić. Kada sam izašao kod Sportske hale, od Meteriza je za(h)lupalo sa prednje strane. Stala da pita ima li mehaničara u blizini? U Karakaju našla, koji će s prve da su odrvrnuti šarafi na točku. Javila se tek kada je stigla u Njemačku. Jesam – nisam trebao prijaviti policiji? Nisam…

A najtužnije, i pored dogovora sa dragim veteranima “Drine” koji su sa radošću pristali da odigraju utakmicu sa Dijasporom. Nekoliko dana kasnije – ni jedan se nije pojavio?! Zatekli podmladak na treningu. Ipak odigrano zahvaljujući treneru Stevi Kostiću. I bi neke simbolike…

Tako se dočekivala dijaspora u rodnom gradu, poranilo se! U majkinoj Tuzli još složenije, pa je valjalo pisati feljton od 11 nastavaka, a nakon definitivnog povratka desilo najgrđe – pisano o sudskom procesu  od nekoliko nastavaka i kada sam bio spreman oprostiti prvooptuženom – za istraživački je poduhvat kako (ne)funkcioniše pravosuđe, pa ovo, ono što klajka i sve do obrazovanja…

REPREZENTACIJA: A ima ona krilatica Hljeba i igara, na stranu oni koji se ne raduju plasmanu Bosne i Hercegovine za svjetsko prvenstvo. Što je legitimno, niti emocije treba uguravati po svaku cijenu. I ovdje postoje fakta, širi i dublji razlozi tog uspjeha. Kao i neuspjeha protivnika u odlučujućoj utakmici. To je podatak da našu Fudbalsku reprezentaciju u velikoj većini čine igrači koji nastupaju u inostranim klubovima. Prema podacima za 2025/2026. skoro kompletan sastav “A” selekcije (preko 90-100% zavisno od spiska) su internacionalci.

Č e s t i t k a, bravo d(j)ečki! Uz pitanje šta ćemo (i) sa ostalim našima  diljem svijeta koji su za ponos – nazivaju DIJASPORA? Njihovi uspjesi se ne slave, ispada da toliki pametni ne trebaju ovakvoj BiH, maknuće ove i one. Haman trebaju samo one milionske doznake…   A brojni su primjeri, kada srce pretekne za rodnom grudom– još od narodnog tribuna, dobrotvora i pjesnika Hasana Kaimije. I kako je na kraju loše prošao, do nevjerovatnih  povratničkih iskustava ovog kolumniste. I kako to izgleda vikendima dolaziti u rodni grad i svaki put provjeravati je li sve u kući na svome mjestu. Posložile su se neke sumnje a nemam baš volje da to (iz)ganjam. (Kao ni u Tuzli, još lakše dođe do istine oko bezveznog procesa. I još bezvezijeg ujeda psa i prava na odštetu od koje sam odustao).

A život ide dalje i kao utjeha ostaju one tri (pre)ostale zavičajne staze subotom kojima jedino rado prošetam…

P.S.

Rodni grad još je na svome mjestu, ali u njemu sada su neki drugi nevoljnici i kako koji privikavaju na moju Drini. I htjede se da se nađem na pravom mjestu, više na linku: https://bhdinfodesk.com/2023/04/01/bijeli-golub-ponovo-ne-leti-461-nije-drina-za-svakoga/

U (in)direktnoj vezi ove kolumne: https://regional.ba/bijeli-golub-ponovo-ne-leti-851-bicemo-protivnici-jednu-noc-da-ali-prijatelji-zaista-zauvijek/

Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta i fotosa dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA.

_____________________________________________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje – Muzejska postavka Bijeli Golub; Reference osnivača projekta OVDJE. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA  u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira;   info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com   Tel:060 3389166