Bijeli Golub je juče popodne postavljen uoči  Praznika na balkonu najkomšijskije zvornčke ulice..

Piše Sead Hambiralović

A dovoljno s početka prošle kolumne o prokletstvu nafte. Pitanje je izbora na koju će Čovječanstvo stranu. Ovo je neka druga priča, makar mrvica priloga da da razum prevlada.

Žuti sako na balkonu, a evo ga i na švedskom plakatu

ŽUTI SAKO: Nedavno spominjan, kao i odijelo kojeg je napao moljac na lijevom rukavu. Što će reči da godinama bezveze stoji u tuzlanskom ormaru. Ovaj žuti sako je u zvorničkom, zadnji put odjenut 2005. Opisane za dvije specijalne prilike a dojmio je fotos u opštinskoj sali pa iskoristio za švedski plakat. Evo ga s početka muzejske postavke Bijeli golub. Ja višestruko zamišljen, otac pred Trijumfalnom kapijom sa njegovim osebujnim osmjehom. Imao je dobru visinu i pristajala odijela. A ponoviti da je genetika čudo. Od oca i majke  naslijedio ovo i ono – pisano oko vaspitne strane – moglo za naučni rad o više slučajeva. Onaj u osnovnoj školi kako se postavio naspram tadašnjeg načina obrazovanja i odlučio što niko ne bi na svijetu! Ili njegov stariji hairlija u bergenskom BIKS-u kako je oko druge nagrade šapnuo mlađoj ćerki da to bude “tajna” zbog najbolje drugarice – iz pedagoških razloga ne pravi drama (O prvom u jednoj epizodi romana Bijeli cvijet iznad puta, a drugo u knjizi Novo sunce, S.H.). I šta je oko njenog  nastavka školovanja, sa psihološke strane, presudilo da prestigne stariju sestru – nije šala u EU zemlji otvoriti privatnu veterinarsku kliniku!

Genetika je čudo – Nezir Čorbić s “djecom”…

MIRZA ČORBIĆ: I zato je trostruko “legao” ovaj poznati  tuzlanski  arhitekta goospodske pojave i lijepo ušuškanom Radionicom Projektni biro u onoj mirnoj uličici iza Suda. S razlogom lica dubokih dubina, kao moje na gore spomenutom zvorničkom fotosu a oduška nalazi u sportu. Predsjednik je Upravnog odbora Rukometnog kluba Sloboda. Između ostalog, pretpostaviti (i) zbog jedne očeve slike, kada je slućajnost htjela i pride doznam od sina. Ponešto i od Ismara Mujezinovića iz “grupe” desetljećima dijela nezadovoljnih tuzlanskih umjetnika. Punih jeda na vlast – poćev od Mevludina Ekmečića, Nesima Tahirovića, Čazima Sarajlića… pa sve  do Nezira Čorbića. Svima i ostalima nepomenutim naklon sjenama.

Tri godine je proteklo sa željom da napišemo nešto posebno. I u nekoj koicidenciji sa mojim ocem – materijalne tragove zametnuo je ratni vihor, samo brijač, nov novcat i savršene izrade, Zbog kratkovidosti koristio električni -poklon nekog poslovnog partneta.

Mirzi ostalo SVE, autorsko djelo i brojne druge uspomene. Slično i meni od majke. A ni u primisli da se i jedne njene krpice “riješim” .

Imao sam “plan” kako ćemo. I prošle godine i nedavno. Mirza  se nećkao – nikako da prelomi. Dalje nisam imao srca insistirati. Dira ono što nema riječi da se opiše i – ovako ispalo. “Problem” je za sada riješen: pokloniće za muzejsku postavku Bijeli Golub očevu knjigu Muhur i monografiju Nezir Čorbić, kao i savšen katalog u tandemu sa sestrom Maidom. Letimičmo pogledao. Da bi se koliko toliko dosegao sav opus renomiranog umjetnika (i “djece”) treba vremena i prostora. Sve najavljuje s početka knjige Nezirovo lice u krupnom planu sa crno-bijelog fotosa. Nanovo otškrinuo katalog sa austrijskim referencama ćerke i sina iz mlađih godina – dojmila  idejna rješenja nekih projekata koja su do tada uradili. Bravo!

Da, da… genetika je čudo!

Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA.

_________________________________________­____

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje; Reference osnivača projekta OVDJE. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA  u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira;   info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com   Tel:060 3389166