O jednom parkingu, išaranoj velelijepoj zgradi i ko je iz ugledne institucije poslao fotose „golih žena”

Piše Sead Hambiralović

Uz naslov je detalj s bočne strane išarane zgrade Narodne i univerzitetske biblioteke Derviš Sušić. S lijeva boks za bicikle na kome ni jedno za godinu dana nije parkirano?! Takođe lijepo dizajniran još jedan boks pored Nerde. Ljetos ponekad prislonjano samo jedno. Za tu lijepu novost vjerovatno inspirisalo moje bijelo sa naljepnicim Gljiva Mira što bi mi trebalo nešto značiti, ali – ne zbog nekoliko razloga.

PARKING I FASADA: Parking je uobičajeno (pre)pun. Dok sam povremeno ponešto štampao u Intragu  svjedok nervoza  oko  zapriječenih izlaza i valjalo ganjati vlasnike da auta pomjere. I pride vidi se na fotosu – na stazi prema glavnom ulazu tri – ovo auto  zapriječilo invalidima da mogu proći. S desna u gornjem uglu tabla sa imenom Derviša Sušića među grafitima i da je živ pretpostaviti šta bi rekao – vjerovatno daj skinite me sa te fasade! Sasvim druga slika i ambijent – nedavno pisano o njegovoj Spomen sobi lijepo skockanoj u Domu književnosti…

–Već 23 godine radim u Informativnom centru za osobe sa invaliditetom Lotos Tuzla koja se nalazi u sklopu Biblioteke sa kojom dijelimo isti parking. Nekada smo taj prostor zajedničkim radom propisno označili i stavili brojeve, ali se to nikada nije poštovalo – ne od strane nas korisnika već od strane ljudi koji su ostavljali tu svoje privatne automobile. Taj parking se nikada nije naplaćivao – to se zna-  vlasnici ostave auta i odu na obližnja Slana jezera. Pokušavali smo više puta da riješimo problem ali niko od nadležnih nije imao sluha. 

Što se tiče same zgrade Biblioteke, ona je u više navrata bila meta vandala. Neke godine poskidani oluci i odneseni iako je u neposrednoj blizini bila policija koja je obezbjeđivala sigurnost pravoslavne crkve. A naša firma je 2011. opljačkana… Nikad niko nije pronađen. Nakon toga su na zgradu postavljene kamere i obnovljena fasada. Već drugi dan je fasada bila išarana a navodno se na kamerama nije moglo vidjeti ko je to uradio i od tada zgrada stoji ovako šarena, rezignirano veli direktor ove firme, Anes Ćehović.

Nada se da će se u neka bolja vremena ovi problemi riješiti. E pa, pošto je to na dugom štapu, evo prijateljski prijedlog za odmah i sad: nanovo markiraju parking mjesta a nekog od zaposlenih zaduži za “padobrance” i poziva policiju. Već oko (ne)rješivog problema sa grafitima, a toliko je školovane pameti u Tuzl i – nemoguće da se to ne može riješiti..! Pa i zbog otužnog prizora kada se prilazi renomiranoj kulturnoj instituciji, a tek koja slika za posjetioce sa strane plus vazda načičkanih pušača kod glavnog ulaza. Vjerovatno neki ne znaju za pjesmu Hasana Kaimije, Ostante se tutuna…

GOLE ŽENE: Taj sam glede tri fotosa “golih žena”, a naslutio i obistinilo se predskazanje vezano za nedostatak više biciklističkih staza u Tuzli ili koliko  toliko umanje problemi sa ivičnjacima jer će neko  slomiti vrat. Taj sam koji je zaplatio a dohakalo što sam bio šokiran zbog bezveznog slučaja, objavljeno je s početka juna. Zbog goleme blamaže s razlogom u “naznakama” spomenuto i badava najavio kako se u tri minuta problem mogao “pojasniti” u razgovoru sa osobljem Derviševe biblioteke.

Ispalo je ovako. Od organizatora jubilarng 20. Internacionalnog bijenalnog festivala portreta – INTERBIFEP  stigla je poruka da su dobili moj rad, ali treba poslati u drugom programu. Direktorice nije bilo, haj zamoliću nekog od zaposlenih da pošalje. Samo što je jedna uposlenica otvorila fotose pod naslovom “Jutro”, prva dva golog ženskog tijela s leđa kako diže roletnu i treći, isto s leđa, kako se iz spavaće uputila prema kuhinji – nasta tajac. Sasvim iznenađena učas posla i kao opurena izletje iz čitaonice?!

Pretpostavljao sam. Isključim laptom i brže – bolje uz stepenice da pojasnim kad čujem njen usplahireni glas: Šalju se gole žene sa našeg servera…! Kasno, kasno.., priča je otišla “ko” je poslao i tumačiti ovako ili onako. Provjerim, direktorica još nije došla. Ljut i razočaran pospremio stvari i odlučio  da se što prije udaljim iz ove zgrade.

Delanje našeg kolumniste na više frontova ima svoju cijenu. Ovaj put zaplatilo koljeno zbog pada s bicikla. Srećom rengenski snimci sa UKC-a nisu pokazivali prelome na rebrima i ramenu…

PAD S BICIKLA: Do popodneva nisam smirio, haj proluftirati biciklom do Panonike. Nakon pređenog pola puta, znakovito kod Galerije porteta, zbog nepažnje uslijedio je grdan pad pored same ivice pločnika. Srećom na rengenskom snimku nije bilo lomova na rebrima i ramenu, ne računati raskrvavljeno desno koljeno koje je odmah sanirano i previjeno. Samo što sam stigao doma eto na vratima dva mlađa policajca. Dobili su dojavu iz UKC-a vezano za pad biciklom na javnom mjestu. Rekoše to je “prekršaj”, ali neće pisati kaznu..?! Ostao sam bez teksta i rekao h v a l a…

 Za proteklih pet mjeseci u Biblioteci niko o događaju i da se rasvijetli slučaj – dva puta sreo pomenutu uposlenicu. Ni -a- sa njene strane. Na licu ne vidjeh neke traume zbog fotosa gole žene. Može biti ne ide na Slana jezera gdje je djevojaka na hiljade i tisuće sa “tangicama”. Još nešto o “modelu” koji ulazi u mnogo veću priču od učešća na međunarodnom bijenalu. Nemal istraživački poduhvat inspirisan temom započete nove knjige Soba istok, soba zapad i komarac pored Novog sunca  – kontra donedavnog non-stop agresivnog propagiranja preparata za muško “dizanje” a djeve podanički se dale na silikone, napuhavanje usana i zaobljavanje “guza”.

A pomenuti problematični fotos Jutro idejno je pripreman veoma dugo, kao i drugi,”Popodne” A i B, sa modelom u “tlocrtu” i “bokocrtu” u dvije različite haljine – ljubičastoj i cickastoj kako čita knjigu Novo sunce, posvećenoj onima daleko od rodne grude, otvorenog poglavlja Pupoljak na sleđenoj grani, prikladnom ilustracijom i bijelim slovima na plavoj podlozi. I opet ono moje da je čovjek uvijek (i) na dobitku. I bolje što nemal “bezobrazno” Jutro nije ušlo u selekciju. Skandal se desio prije žiriranja – a možda su još dva- tri razloga odlučila – nevažno i to je sada prošlost.

P.S.  Oba umjetnička “prizora” biće ekskluziva na proljeće, dopunjena selekcijom nekoliko davnih slika – tokom rata sačuvne po komšijskoj liniji  i nekoliko novih po dijaspornoj. Ako se stigne sa pripremom retrospektive, radni naslov Tragovi – od Drine do Sjevernog mora i natrag sa Bijelim Golubom u zraku, te sa premijerom u opkoljenom Sarajevu sačuvanim filmom Alma nije skočila i izložbom – perfomansom Dječije zastave učenika Tuzlanskog kantona koje su nakon 25 godina vraćene iz Skandinavije…

(Nastavlja se)

(Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA).

____________________________________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje – Muzejska postavka Bijeli Golub; Reference osnivača projekta OVDJE. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA  u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira; info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com   Tel:060 33 89 166