A nije “namještaljka” i čekalo ovih dana uručenje Godišnje nagrade Društva pisaca BiH Semezdinu Mehmedinoviću za Mali roman o tišini.

Piše Sead Hambiralović 

Sa završetkom sezone na Slanim jezerima planiran je završetak mini serijala – preporuka knjiga za plaže a koje uz noćne lampe iz tuzlanske Narodne i univerzitetske biblioteke Derviš Sušić. Dade se još lijepog vremena, taman dopade ovaj roman koji je mogao i ovako i onako. A na Gornjem slapu sva zgoda, tek poneko nakratko ili uspne do samog vrha. “S kamenom za pod glavu” mogao sam čitati natanane uz blagodetni šum slane vode (pisano o novoj atrakciji, pa kako je kao “suvenir” nestao i nakon nekoliko dana vraćen tik iza lijeve  podzide. Moguće kamera snimila, ili neko “tom” rekao: vrati, daj ne budali.., op.a).

NOVI ISKORAK: Manje više oko pitanja “prve” umjetnosti zna se, a nagrađeni pisac je otišao korak dalje i veli: I sada mislim da je kiparstvo prva umjetnost; čovjek je najprije oblikovao luk i strijelu, a onda u pećini naslikao lovca sa lukom i strijelom. Osim toga kiparski princip prisutan je u svakom obliku kreacije. I šta ja sada radim? Bilježim sitnice bez reda, onako kako ih se sjećam, a poslije ću odbacivati suvišak i popravljati zašto povjerujem da je vrijedno zadržavanja. Odbacivanje je suština stvaranja. Nakon što se odbaci suvišna masa, odvajaš suvišak sve dok ne dođeš do željene forme (Mali roman o tišini,  Semezdin Mehmedinović, bosanski pisac, reditelj i urednik časopisa).

Moglo nadovezati i ono moje koliko sam zapeo oko gole Kupačice postavljene na Panonici iznad prvog jezera. Valjalo se prvo “izboriti” da se makne ona bijela ogradica koja je sputavala njenu slobodu. Sa pedagoške strane dobro postupio oko scene kako dječačić plačući nije želio uslikati mamu koja je zagrlila bronzani kip. Svi ostali OK – od onog momka, biće da je od Puračića, preko Fb želio pohvali raji, do onog para vremešnih novosadskih penzionera. Prošle sezone uokolo zasađene lavande – moje favorit cvijeće i sve je došlo na svoje.

Svojevrsna je atrakcija – ušlo u priču knjige o ovom popularnom turističkom kompleksu i napokon ispravljena greška oko imena autora, više na linku na kraju. A sa novom knjigom Kadrije Hodžića Tajna slike oslobođenje Tuzle, koju  iz više razloga još nisam stigao pročitati. Prema odličnim recenzijama osvijetljene su neke mnogo veće greške iz davne (h)istorije ovog grada. Koji je imao svoje perjanice i “slobodarsku prošlost”, ali i one druge iz sjene i vazda klackalo na koju će stranu prevagnuti – za interese ove i one, pa i lične sujete. U fokusu jedna od najpoznatijih slika Ismeta Mujezinovića krijući priču o oslobođenju Tuzle 1943. koju gotovo niko ne zna. I šta se zapravo nalazi iza ovog nedavno restauriranog platna impozantne veličine…

Sezona je na Panonici završena, a ujagmilo se još prilično dana lijepog vremena. Ovo je zadnji fotos na Gornjem slapu sa nagrađenim Semezdinovim Malim romanom o tišini. Lijevo je nariktana stranica gdje stoji naslov ISMETOV ATELJE.

DODATNI PRILOZI ISTINI: Bez prejudiciranja su neke moje bitnosti u “tuzlanskoj priči”- interesantnosti je trebalo biti, pogotovo nakon prvih  autorskih ukazivanja od 96. , zbog iskrene emocije, nastavilo nakod  definitivnog povratka iz Skandinavije. Pa tih dodatih majkinih 49 posto. Pa i očevog imena (51 procenat, mada neki da sam trebao još dodati na njegovu stranu, op.a) a nadošao zašto je nedavna kolumna “Oko” moj, nekadašnji svjetski na portalu Regional.ba dugo na vrhu po čitanosti. Vjerovatno (i) zbog anegdote spočetka teksta o davnom igraču Slobode, a zaposlenom u ondašnjoj Pošti u kojoj je radila i  majka… Stajao je u “živom zidu” kada je Okina bomba baš njega zgodila u nezgodno mjesto i spale gaće..! A na tribinama koliko hoćeš djevojaka koje bi dolazile da kibicuju najljepše momke. Ovaj put stigli sa Drine, a Drina je Drina… Naravno, u čaršiji prepričavala se ova nezgoda i izazivalo osmjehe i šale. Prenosilo s koljena na koljeno –  posebno doprinijelo čitanosti spominjanje imena davnog predsjednika Tuzle, Saliha Atića, koji je stajao iza nesuđenog “prelaska”  u Tuzlu zvorničkog lijevokrilnog bombardera i opštinskog kadrovika…

Ovako ili onako uskoro valjaće dodati neke nove “priloge” rasvjetljavanju uzročno – posljedničnih dešavanja do današnjih dana. (In)direktne lične su prirode, a trebalo opšteg interesa. Prilog da ovaj grad dosegne i izistinski postane regionalni centar, pa i svjetski u ponećemu. Temelj je dobar a uvijek je bilo do ljudi. Pa i ovim burnim (ne)vremenima a vrijeme pokazati na koju će prevaga stranu.

U vezi kolumne:

https://boljatuzla.ba/uzgredbudireceno-ostoja-u-tuzli/

https://regional.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-871-zbog-tajminga-kobajagi-nova-kolumna/

(Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA).

____________________________________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje – Muzejska postavka Bijeli Golub; Reference osnivača projekta OVDJE. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA  u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira; info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com   Tel:060 33 89 166