U vrijeme kada Sarajevo ponovo živi u znaku fudbala i gradskog rivalstva, razgovarali smo sa Alijom Hadžiosmanovićem Bracom o Sarajevu, Željezničaru, Vrbanjuši, Vratniku i vremenu kada je gotovo svaka mahala imala svoj klub.

Posebno zanimljiv dio razgovora odnosi se na priču sa Sarajevo Film Festivala, kada je Emiru Hadžihafizbegoviću uručen dres Vratnika, uz poruku „Vrbanjuša na aparatima”.

Braco je taj trenutak komentarisao vrlo direktno:

„A što je uručio to? To je sramota. Ponizio nas je sve.”

U razgovoru govori i o svom odnosu prema Emiru, starom rivalstvu Vratnika i Vrbanjuše, trenerima i sudijama u bh. fudbalu, Husrefu Musemiću i Amaru Osimu, ali i o Dini Merlinu i Koševu.

Dotakli smo se i vještačke inteligencije u sportu, načina na koji su se nekada stvarali igrači, FIS-a i sarajevskog malog fudbala.

Braco se prisjetio i nekoliko svojih poznatih anegdota. Govorio je o lopti koju je probušio bašlijom kako bi sačuvao rezultat, noći kada je otišao na Grbavicu i skratio teren, ali i starom novinskom tekstu u kojem se požalio da je mnogima pomogao, a da mu niko nije platio kafu. Godinama kasnije, pred našom kamerom, upravo Braco prolaznicima nudi kafu.

U emotivnijem dijelu razgovora prisjetio se Halida Bešlića i govorio o ideji da se u Knežini organizuje malonogometni turnir posvećen Halidu.

Razgovor sa Bracom nije samo priča o fudbalu. To je i priča o mahalama, raji, starim sarajevskim klubovima i jednom vremenu koje se danas sve više pamti kroz ljude i njihove priče.