Piše: Rasim Belko

“Prva je karte otkrila Fronta bošnjačkoga gazije, tzv. demokratska, koja je (gotovo) istrčala pred rudu te kao kandidata za godinama uzurpiranu hrvatsku fotelju u sarajevskoj Titinoj 16 promovirala Slavena Kovačevića – (pravnog) savjetnika Ljiljana Zlatnog. Znanog, inače, i po tomu što je nekad bio Hrvat, pa se pokajao, bio nekad Srbin, pa odustao, te na kraju shvatio (…)”, ovako u uvodu kolumne za Katolički tjednik, objavljene krajem januara tekuće godine, piše Josip Vričko.

Neki bi se zapitali gdje je sekularna država ako se religijske novine bave politikom, ali to važi samo u slučaju kada se Islamska zajednica i njen prvi čovjek umiješaju u političke tokove. To očito ne važi za katoličku ili pravoslavnu vjersku zajednicu.

No, to je za neku drugu analizu. Ono što je Vričko napisao u uvodu kolumne definiše jedini ozbiljan uspjeh političkog projekta Trojka (SDP, NiP, NS) u aktuelnom mandatu. A uspjeh se ogleda u dobijenoj bitki protiv građanske države. Jer, da nije bilo projekta Trojka i satelita koji ih prate, male bi bile šanse da danas gledamo osokoljenog Dodika i Čovića kako svijetom i domovinom hode u namjeri da nam državu podijele. Da nije bilo Trojke, Bosna i Hercegovine i onih koji je vole danas bismo imali presudu koja bi utrla put građanskoj jednakosti, put uređenoj, unitarnoj državi ili ako hoćete put državi koja ima institucije i snagu da se odbrani od prijetnji, bile one unutrašnje ili vanjske.

Tu priču Trojka je otvorenim stavljanjem na stranu sljedbenika politike UZP-a odgodila na neko vrijeme, do nekog novog Slavena Kovačevića. Tu priču je skupa sa svojim izbornim političkim štabom rušio i sam Denis Bećirović, koji se lažno kune u demokratiju, ali nije uradio ništa, ne ništa bitno, nego apsolutno ništa, kako bi barem njegova stranka bila na nekadašnjim pravcima djelovanja i bila barem suzdržana u rušenju jedne tako važne presude.

Iz cijele Trojkine, pa i Bećirovićeve borbe protiv građanske Bosne i Hercegovine proizašla je i današnja kampanja koju simultano izvode medijski jastrebovi UZP politike i HDZ sa pratiocima.

Licemjerno je Bećirović pokušao da se zaštiti od cijele priče porukama poput: “Susjedne države, neki međunarodni zvaničnici, ali i domaći političari vršili su neprimjeren politički pritisak na ESLJP”. Taj isti Bećirović ovih se dana fotografiše s većinom tih domaćih političara koji su pomogli u obmani ESLJP i samom rušenju presude.

A sjećate li se kampanje iz Trojke da “Kovačević ne zna šta je, da je malo Hrvat, malo Srbin, malo Ostali… i da je obrukao BiH pred ESLJP”. Naravno da se sjećate, bila je bučna i nedvosmisleno u interesu hrvatske politike.

Tako danas imamo narativ onih kojima je Kovačević posljednja prepreka za razbijanje države Bosne i Hercegovine koji je prethodno u javni prostor etablirala i proširila sarajevska Trojka skupa sa svojom perjanicom u Predsjedništvu BiH.

Činjenica je da HDZ jastrebovi danas manje pišu o legitimnim i nelegitimnim, nego se upravo fokusiraju na priču šta je Kovačević po etničkom identitetu, ni ne pokušavajući sagledati činjenicu da je Hrvatska upravo u postupku pred ESLJP dokazala da je Slaven Kovačević etnički Hrvat.

Ako ćemo malo sarkastično, Kovačević je danas jedini legitimni Hrvat u utrci za Predsjedništvo BiH, jer drugi nemaju sudski dokazano da su Hrvati. Šala, ali nije daleko od istine.

No, vratimo se Trojci iz koje su u interesu proUZP politike osudili i kandidaturu Kovačevića za člana Predsjedništva, svjesni da je Kovačević jedini koji može zaustaviti njihovog šefa Čovića u namjeri da zauzme posljednju stratešku poziciju. I ne samo da rušenje Kovačevića rade kroz režimske medije, nego su armiju botova upregli za cijelu priču.

A nekada su elementi iz te Trojke bili uz Kovačevića, pokušavajući priskrbiti koji politički poen na njegovoj aplikaciji. Tako je svojevremeno, nakon prvobitne presude u korist Kovačevića Sabina Ćudić tvrdila da i ona ima ulogu u svemu, odnosno da je pripomogla da presuda bude u korist Kovačevića. Kada se ispostavilo da laže, odnosno kada je kroz institucije i politička sredstva mogla pomoći, nije ni progovorila da ne naljuti Čovića.

Stoga je jasno da se Trojkina priča skupa s njihovim članom Predsjedništva Bećirovićem svodi na sve antibosansko. Ne smeta njima Kovačević u političkom, nego u strateškom pogledu, jer dobro znaju šta je Čović zacrtao pa u skladu s tim i nastoje nametnuti javni i politički diskurs!

Patria