24. Augusta 2026.

Piše Margit Tomik-Levy: KROATIZACIJA MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI

Namerno sam napisala “muslimana” jer u BiH svi muslimani ne žele biti “Bošnjaci”. Mnogi se izjašnjavaju kao “Bosanci”, ateisti, agnostici, “šta te briga šta sam” a ima i “Bogumila” među njima. OGROMNA VEĆINA NE PRIZNAJE SDA ZA NJIHOVE PREDVODNIKE A NI BAKIRA ZA NJIHOVOG “LEGITIMNOG”. U stvari, ovo je samo objašnjemje za površne i ostrašćene pripadnike tog naroda. I za primitivne ako mogu razumeti, također.
No, to uopšte nije važno, puno je važniji smisao. Vekovima Hrvatske velmože pokušavaju da se dočepaju cele Bosne. Bili su uspešni u tom pokušaju delimično samo dva puta. Prvi put prilikom aneksije Austro-Ugarske monarhije,a drugi put za vreme Pavelićeve NDH kada su uspostavili svoju ustašku banovinu. Od tada pa do danas ne prestaje kroatizacija muslimanskog naroda u Bosni. Još pre 120 godina “otac hrvatskog naroda” Ante Starčević je ispalio “bombu” da su “MUSLIMANI CVEĆE HRVATSKOG NARODA”!!! Ma hajde k vragu Ante! Toliki prezir Zagreba prema Bosni i njenim narodima pa na kraju cveće! Nešto tu debelo smrdi. U stvari ta laž je obična dimna zavesa za početak kroatiziranja najmnogoljudnijeg naroda u Bosni (tada nije bilo Hercegovine u nazivu). Videvši da Bosnu ne mogu lako vojno pokoriti pribegli su raznim smicalicama i folovima za naivne Bošnje. Jedna od njih je i nametanje hrvatskog jezika, a negiranje “BOSANSKOG”.
Naročito je u toj nakani bio uspešan Ante Pavelić dok nije mandrknuo a nakon njega mnogi ustaški recidivisti, perjanice kulturnog, umetničkog i političkog ešalona i “ozgor i ozdol”. Franjo Tuđman je dolaskom na vlast doneo čak i direktive za promenu hrvatskog jezika i primenu korijenskog pravopisa gde god makar jedan “Hrvat” živi. Genetski povodljivi bosanski katolici a i dobar deo “muslimana” je prihvatio tu glupu direktivu i danas imamo situaciju da i pismeni i nepismeni napuštaju svoj jezik i govore nekom čudnom mešavinom S-H jezika, novorijeka, anahronog bosanskog jezika i engleskih smešnih fraza. Ideja Ante Starćevića o “hrvatskom cveću” je pretočena u ideju o ukidanju i negiranju sopstvenog jezika bosanskih naroda.
DRŽAVA NAJLAKŠE NESTAJE KAD POČNE GUBITI SVOJA TRADICIONALNA OBELEŽJA.
Jedan od najvažnijih je JEZIK. Meni i ne smeta kad primitivci koji sve imitiraju misleći da su “inn” u svom nemuštom jeziku i do zla Boga siromašnom rečniku nenormalno koriste hrvatske reči ali me duša boli kada to rade intelektualci, istaknuti Bošnjaci, legendarni novinari a posebno prosvetni radnici. Jeziku bosanskom nema spasa, počela je negacija njegovog postojanja u našem parlamentu, zabrana bosanskih zastava, odlazak u Zagreb istaknutih individualaca pa sve do zabrane navijanja za BiH reprezentaciju. Najviše mi smeta što hodže, pa čak i reis koriste reči hrvatskog novorijeka. Bar bi oni morali životom braniti bosanski jezik.
Ko ne vidi da su “starčevićevci” doveli posao do samog kraja ili je glup iliu vrlo blizak onim “ozgor”.
BiH visi o tankom koncu. Ako u Predsedništvo zasednu Bećirević (ili Izetbegović, svejedno obadvojica su samo željna vlasti), Željka i prononsirani ustaša Lučić računajte da nas više nema. Oni će ugasiti svetlo i isključiti respirator. O pokojniku neće niko ništa lepo govoriti. Setite se SFRJ.
Prethodni post

Otvoren CIVICA Centar – novi prostor za saradnju i društvene inovacije u Tuzli

Sljedeći post

Kako voditi mali biznis i organizovati dokumentaciju?

post-bars