Piše Mirza Halilčević – Spasimo Hastahanu
Moram priznati da je poražavajuće gledati kako Hastahana u Tuzli lagano propada pod zubom vremena. Riječ je o objektu koji predstavlja jedan od rijetko sačuvanih spomenika iz posljednjih godina osmanske uprave u Bosni i Hercegovini. Već dvije godine aktivno se zalažem za zaštitu ovog kulturno-historijskog 
naslijeđa. Nažalost, kao i mnogi drugi objekti u Tuzli, i ovaj je žrtva nemara pojedinaca koji ne vide posljedice kulturocida i urbicida koji se nad ovim gradom provode posljednjih dvadeset i više godina.
naslijeđa. Nažalost, kao i mnogi drugi objekti u Tuzli, i ovaj je žrtva nemara pojedinaca koji ne vide posljedice kulturocida i urbicida koji se nad ovim gradom provode posljednjih dvadeset i više godina.Žrtve takvog odnosa smo svi, a posebno naredne generacije koje možda neće imati priliku uživati u onome što nam je historija ostavila i što smo trebali sačuvati. Koliko god kritika možemo uputiti prijašnjem sistemu, mora se priznati da je u mnogim segmentima funkcionisao i da je štitio historijsku građu. Današnji sistem, nažalost, često niti brine niti istražuje, niti raspolaže konkretnim podacima o kulturnoj baštini, pa čak ni o onoj koja nije adekvatno evidentirana. Kao i mnogo toga u Bosni i Hercegovini, i ova tema je politizirana.
Ipak, nadam se da će se naći ljudi koji će prepoznati značaj i pobrinuti se da se sačuva ovaj objekat, ali i drugi vrijedni objekti na prostoru Tuzle i Tuzlanskog kantona. Ovim putem pozivam gradske vijećnike, bez obzira kojoj političkoj opciji pripadaju, da pokrenu inicijativu da se od Hastahane napravi muzej, da se objekt zaštiti i uredi, te da postane važna turistička destinacija.
Da ponovimo gradivo i podsjetimo zašto je ovaj objekt važan.
Hastahana u Tuzli bila je prva javna bolnica u Tuzli i druga bolnica u Bosni i Hercegovini, osnovana 1874. godine u vrijeme osmanske uprave. Pokretač ideje za njeno osnivanje bio je Mehmed Sami Šerbić, jedan od prvih školovanih ljekara iz Bosne i Hercegovine. Šerbić je rođen u Sarajevu, a medicinu je studirao u Carigradu (Istanbulu), gdje je stekao savremeno medicinsko obrazovanje tog vremena. Nakon završetka studija vratio se u Bosnu i odlučio svoju liječničku službu nastaviti upravo u Tuzli, smatrajući da je tom kraju prijeko potreban razvoj organizovane zdravstvene zaštite. 
Uz podršku tadašnjih lokalnih vlasti i osmanske administracije pokrenuto je osnivanje prve bolnice. Zgrada Hastahane bila je skromna, ali za to vrijeme izuzetno značajna zdravstvena ustanova. Imala je nekoliko bolesničkih soba sa desetak do petnaest kreveta, ordinaciju, prijemnu ambulantu, bolesničku kuhinju i prostorije za osoblje. U toj bolnici liječeni su građani svih vjera i društvenih slojeva, što govori o njenom velikom društvenom značaju za razvoj urbanog života u Tuzli. 
Osnivanje Hastahane označilo je početak organizovanog zdravstvenog sistema u tuzlanskoj regiji. Do tada je medicinska pomoć uglavnom bila ograničena na pojedinačne ljekare, travare ili vojne medicinske službe. Upravo zbog toga Hastahana predstavlja važan simbol modernizacije i razvoja Tuzle u drugoj polovini 19. stoljeća.
Bolnica je radila do 1886. godine, kada su nakon austrougarske okupacije vlasti izgradile novu i savremeniju bolnicu u naselju Kojšino. Nakon toga je stari objekt Hastahane izgubio zdravstvenu funkciju i pretvoren je u stambeni objekat, ali je ostao važan historijski spomenik koji svjedoči o razvoju medicine i društva u Tuzli. 
Danas, više od jednog stoljeća kasnije, Hastahana predstavlja jedan od rijetkih sačuvanih objekata iz kasnog osmanskog perioda u Tuzli i važan dio identiteta ovog grada. Upravo zato njena zaštita nije samo pitanje jedne zgrade, već pitanje odnosa prema vlastitoj historiji, kulturi i generacijama koje dolaze.
