Grad Tuzla, lijep grad, ponosni stanovnici grada, koji ima burnu prošlost i koji je nositelj modernih principa zajedničkog života svih građana. Grad poznat po privredi ,kulturi, sportu i brojnim velikanima u svakoj od ovih društvenih aktivnosti.

Svakako da je veliki doprinos ljepoti  života u Tuzli dala  i rijeka Jala. Nekada bogata vodom , sa brojnim kupačima još u turskom i austrougarskom periodu pa i u mom periodu odrastanja.Poznata su bila kupališta “Đačko” , “Most uzdisaja” i  “Most sa kipovima”. Ekološki problem nisu bili poznati u današnjoj mjeri  niti su uznemiravali stanovnike našega grada . Međutim industrija , tektonski poremećaji i brojni drugi propusti učinili su da je ekološki problem zapravo postao “ekološka bomba” koja nepodniošljivost pomiče do granica krajnje izdržljivosti života pod ovim okolnostima.

Među niz ekoloških problema moramo izdvojiti dva koja predstavljaju zaista veliku opasnost za naš grad i za sve  nas koji u njemu živimo. Počet ćemo sa Jalom, problemom  koji duže traje od problema Termoelektrane ali po opasnosti i intenzitetu teško je izdvojiti kojem problemu  “ dati prednost”.

Rijeka Jala  predstavlja veliku ekološku opasnost za Tuzlu

Rijeka Jala smatra se jednim od najzagađenijih vodotoka u Bosni i Hercegovini. Zbog višedecenijskog nemara i izostanka adekvatne komunalne infrastrukture, rijeka koja teče cijelom dužinom urbanog dijela Tuzle pretvorena je u otvoreni kanal otpadnih voda.

U pokušaju da krenemo od nekih pokušaja da se ovaj problem preduhitri i pozitivno riješi potpisnik ovih redova prisjetit će se nekih pokušaja da se institucionalno riješi pitanje prečišćavanja otpadnih voda grada Tuzla. Tri velika preduzeća Soda So i PTK u saradnji sa Vodovodom i kanalizacijom formirali su komisiju  1979.g. u kojoj su bili Božidar Kuret , Dževad Berbić i Mirsad Đonlagić. No ubrzo rad te radne grupe je obustavljen i nije mi osobno poznato šta se dalje dešavalo. No da pokušamo jasnije definirati problem rijeke Jale.

Glavni aspekti ovog ekološkog problema uključuju:

Jala poslije obilnih kiša

Nedostatak kolektora i prečišćivača: Najveći dio komunalnih otpadnih i fekalnih voda iz domaćinstava kao i pritoka, ispušta se direktno u Jalu bez ikakvog prethodnog tretmana.

Industrijsko zagađenje: Rijeka trpi snažan pritisak industrijske zone. Ekološka udruženja redovno upozoravaju na ispuštanje neprečišćenih tehnoloških otpadnih voda s visokim pH vrijednostima iz obližnjih odlagališta Termoelektrane Tuzla.

Širenje nesnosnog smrada: Tokom ljetnih mjeseci, kada su temperature visoke, a vodostaj izuzetno nizak, Jala gotovo presuši. U koritu tada ostaju nataloženi mulj i otpadne vode, što uzrokuje nepodnošljiv smrad koji direktno narušava kvalitetu života i zdravlje građana

Uništavanje ekosistema: Najnovija biološka istraživanja potvrđuju potpuni gubitak biološke raznolikosti i dramatično narušavanje prirodne ravnoteže flore i faune u rijeci.

Trenutni planovi lokalnih vlasti u Tuzli i ekološke inicijative fokusirani su na parcijalna rješenja i infrastrukturne projekte, dok izgradnja centralnog gradskog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i dalje ostaje dugoročni izazov bez preciziranog skorog završetka. Zbog visokih troškova i kompleksnosti sistema, vlasti se primarno oslanjaju na međunarodne grantove i faznu obnovu kanalizacije, dok zagađenje Jale rješavaju kroz čišćenje korita i industrijske projekte.

1. Planovi vlasti i infrastrukturni projekti

Program vodosnabdijevanja i odvodnje (Faza II): Grad Tuzla, u saradnji s JKP Vodovod i kanalizacija Tuzla i stranim donatorima (poput švicarskih i austrijskih razvojnih programa), provodi višemilionske projekte. Fokus je trenutno stavljen na obnovu postojećih cjevovoda, izgradnju novih kolektora te širenje mreže na visinske zone, što je tehnički preduslov za potencijalno centralno postrojenje u budućnosti.

Projekat u TE Tuzla: Jedan od najvažnijih operativnih koraka ka smanjenju zagađenja same Jale je projekt Termoelektrane Tuzla. Pokrenuta je nabavka za izradu Glavnog projekta za izgradnju postrojenja za tretman otpadnih tehnoloških i sanitarnih voda vrijedna preko pola miliona KM, što bi trebalo spriječiti direktno ispuštanje opasnih materija iz TE u Jalu.

Regulacija i čišćenje korita: Služba za komunalne poslove redovno provodi akcije čišćenja nanosa i smeća iz regulisanog korita (posebno u centru grada) radi sprječavanja poplava i smanjenja nesnošljivog smrada tokom ljetnih mjeseci. Također, kroz sredstva vodnih naknada realizuje se fazna regulacija korita Jale u prigradskim naseljima poput Gornje Tuzle.

2. Građanske inicijative i kritike javnosti

Konstantni pritisak zbog smrada i ekocida: Građani okupljeni oko neformalnih grupa i lokalnih ekoloških organizacija kontinuirano upozoravaju na činjenicu da je Jala već decenijama otvoreni kolektor otpadnih voda u koji se direktno ispuštaju fekalije i industrijski otpad. Tokom ljetnih suša, kada rijeka skoro presuši, ekološki problem i neugodni mirisi kulminiraju.

Aktivizam kroz lokalne fondacije: Inicijative se najčešće provode kroz projekte koje podržava Fondacija tuzlanske zajednice, gdje građani kroz lokalne ekološke akcije organizuju čišćenje obala, sadnju drveća i zagovaraju strožije inspekcijske kontrole za industrijske zagađivače duž toka Jale.

O veoma teškoj situaciji , kada je Jala u pitanju, nema potrebe bilo šta dodati jer situacija je  toliko ozbiljna da ako se ništa ne uradi, što prije,  možemo očekivati u bliskoj budućnosti potpuno nemoguće uvjete života u Tuzli.

TERMOELEKTRANA I ZAGAĐEN ZRAK

Drugi ni malo manji ekološki problem je onečišćenje zraka i okoline od strane Termoelektrane Tuzla.

Svako malo čuju se alarmantna upozorenja i apeli za pomoć jer zrak u neposrednoj okolini Termoelekarane je nepodnošljivo zagađen a moramo istaknuti i da to zagađenje osjećamo svi mi koji živimo u Tuzli. Ovdje se radi o degradiranom postrojenju Termoelektrane u Tuzli a u ovom slučaju Bloku 4.

BLOK 4 NEMA DOVRŠENE SISTEME ZA UKLANJANJE SVIH KLJUČNIH ZAGAĐIVAČA

Slika ispada u Bloku 4

Prema dokumentima Federalnog ministarstva okoliša i turizma i Energetske zajednice, postoje dva odvojena problema: dugoročno neusklađivanje sa strožim ekološkim standardima i konkretni kvarovi koji mogu izazvati naglo povećanje emisija. U nastavku teksta  u najkraćim crtama osvrnuću se o kojim se ekološkim problemima i tehničkih nedostataka radi.

Koji su konkretni ekološki nedostaci?

1. Elektrofilteri – prašina i pepeo

Ovo je konkretan problem zabilježen 2026. godine. Tokom 22. i 23. augusta izmjerene su koncentracije čvrstih čestica od 210 do 250 mg/Nm³, dok je granična vrijednost za Blok 4 u okviru NERP-a za 2026–2027. 20 mg/Nm³. To je bilo 10,5 do 12,5 puta iznad granice. Inspekcija je naložila smanjenje opterećenja bloka.

1. Odsumporavanje – sumpor-dioksid (SO₂)

Za blokove 4 i 5 predviđeno je novo postrojenje za odsumporavanje dimnih gasova. U informaciji Ministarstva iz novembra 2025. navedeno je da postupak nabavke za ovaj projekat još nije bio pokrenut. Sumpordioksid doprinosi nastanku kiselih padavina i štetnih sitnih čestica u atmosferi.

1. Denitrifikacija – azotni oksidi (NOₓ)

TE Tuzla treba projekat za smanjenje emisija azotnih oksida. Prema istom izvještaju Ministarstva, denitrifikacija je bila potrebna, ali realizacija još nije bila završena. Azotni oksidi učestvuju u stvaranju prizemnog ozona i sekundarnih čestica.

Da li je problem s prašinom riješen?

Elektroprivreda BiH objavila je da je kvar u sistemu pneumatskog transporta pepela otklonjen 23. augusta i da su emisije 26. augusta 2026. vraćene u projektovane granice. Međutim, naknadno objavljeni podaci o inspekcijskom nalazu pokazuju da je zbog prekoračenja naloženo smanjenje opterećenja Bloka 4. Zato treba razlikovati otklanjanje konkretnog kvara od dokaza da sistem dugoročno pouzdano radi i da se svi ekološki propisi poštuju.

Šta je s evropskim standardima i rokom 2027?

Energetska zajednica vodi postupak protiv Bosne i Hercegovine zbog rada Bloka 4 TE Tuzla i Bloka 5 TE Kakanj nakon prekoračenja dozvoljenog režima rada bez usklađivanja sa strožim standardima. U junu 2026. postupak je napredovao do obrazloženog zahtjeva Ministarskom vijeću Energetske zajednice.

Federalno ministarstvo je u novembru 2025. navelo da termoelektrane koje nakon 31. decembra 2027. budu emitovale više od dozvoljenih količina sumpordioksida, azotnih oksida i čvrstih čestica neće moći nastaviti rad bez potrebnog usklađivanja. To ne znači da se Blok 4 automatski gasi tog datuma, nego da mora ispuniti odgovarajuće obaveze ili biti podvrgnut ograničenjima koja proizlaze iz propisa.

Sve navedeno ukazuje na krajnje problematičnu pa i alarmantnu situaciju. Nameće se pitanje  koliko bi to sve koštalo?”

Najnoviji javno objavljeni podaci  koji se mogu pronaći  odnose se na  TE Tuzla u cjelini, a ne samo za blok 4.

Planirana ulaganja za tri projekta u TE Tuzla su više od 170 miliona KM a obuhvataju odsumporavanje bloka 6, odsumporavanje blokova 4 i 5 te denitrifikaciju.

Jasno je da se radi o velikim sredstvima i bez daljne elaboracije svih aspekata revitalizacije postrojenja. Ali je takođe tačno da je TE Tuzla najmoćniji proizvođač energije u BiH  te da je toliko potreban ovoj državi,i da zavrijeđuje više pažnje i nastojanja da se osposobi funkcioniranje po  visokm ekološkim standardima bez obzira na cjenu koja podrazumijeva  osposobljavanje Termoelektrane za normalno funkcioniranje..

Često se čuju opravdanja da nema novaca. Međutim postavlja se pitanje da se nedostajuća sredstva pronađu i započne raditi što prije na rješavanju ovog gorućeg pitanja.

Ovo je prilika da ukažemo i na neke protuzakonite pojave koje su postale normalan način funkcioniranja sistema na koje smo se skoro pa navikli.   Brojni   pokazatelji ukazuju na ogromna sredstva koja se ukradu u brojnim tendeskim procedurama u BiH. Zar podatak da se , pema procjenama,  radi o 600 miliona maraca, ne  govori  dovoljno da sredstava ima ali niko ne želi da se suprostavi nelegalnim trošenjima  i zloupotrebama i da evidentnu korupciju svede na najmanju moguću mjeru. Prikupljena sredstva na taj način mogla bi se upotrijebiti za  početak sanacionih radova.To je samo jedan aspekt kako doći do nedostajućih sredstava, da ne govorimo tek o mogućim uštedama u budžetima na koje revizori redovno ukazuju.

Zašto ne reči i ovo ,kada je Tuzla i TK u pitanju nema novaca za putnu infrastrukturu i za toliko potrebnu energiju  kao ni za kataklizmične ekološke okolnosti koje će građane  TK pogoditi višestruko. Niti će biti dovoljno proizvedene energije, niti će biti dovoljno proizvedene toplotne energije a zagađenja i nepodnošljiv smrad bit će presudni za životna pitanja građana našeg grada i kantona. Kada sve posmatramo cjelovito , šta možemo zaključiti nego konstatirati,  da predugo traje ovaj proces destrukcije prirodnih i energetskih resursa.Alarm za uzbunu odavno zove na hitne aktivnosti onih koji su za ove poslove odgovorni i dužni su da građanima Tuzle i kantona  otvoreno kažu i izvjeste ih o dinamici realizacije nagomilanih ekoloških problema i perspektivi života  u samom gradu i njegovoj okolini.