Piše Sead Đulić – Kako su nam oteli Hercegovinu: O geografiji podjele i tihoj kapitulaciji
Godinama posmatram kako se u našem javnom prostoru, najprije u političkim govorima, a potom sasvim prirodno u medijima i 
svakodnevnim razgovorima na kafi, odvija jedna opasna i perfidna operacija. Pojam Hercegovine, sa svojom širinom, slojevitošću i bogatstvom, pred našim očima se sužava, komada i ugurava u tijesan etnički kalup.
Kada političari u studijima ili novinari u udarnim vijestima danas izgovore riječ Hercegovina, oni gotovo bez izuzetka misle samo na zapadnu Hercegovinu i jedan dio Mostara.
Sve izvan toga kao da prestaje da postoji. Kao da su Konjic i Jablanica nekakvo daleko predgrađe Sarajeva, kao da je Stolac geopolitički incident, a Trebinje, Gacko i Bileća nepovratno predani u tuđe, etnički zaokružene feude. Istovremeno, u tu novu, politizovanu “Hercegovinu” po automatici se usisavaju Livno i Tomislavgrad — prostori Tropolja i Završja koji geografski dišu bosanskim visokogorjem — samo zato što odgovaraju matematici etničkog prebrojavanja.
To nije slučajna omaška u govoru. To je svjesna lingvistička i politička okupacija.
Najporaznije u svemu jeste lakoća s kojom su na ovaj narativ pristale i takozvane “probosanske” stranke iz Sarajeva, kojima su inače puna usta Bosne i Hercegovine. Dok se kunu u cjelovitost države, na terenu su prećutno potpisale kapitulaciju. Hercegovinu su doživjele kao “tuđi teren” na kojem se ne vrijedi mučiti, prihvatajući retoriku koja od ostalih stanovnika ove regije pravi manjinu i ljude s margine. Radi izbornih kalkulacija i komotnih stranačkih feuda, prepustili su polovinu države paralelnim narativima i tihoj regeneraciji ideja o Herceg-Bosni.
Riječi nisu nevine. Kada pristanemo na jezik podjele, pristali smo i na podjelu na terenu.
Sada, u toku još jedne predizborne kampanje, dok nas sa bilborda ponovo uvjeravaju u svoje patriotizme, vrijeme je da ovo pitanje konačno problematizujemo. Hercegovina nije ničija privatna prćija niti etnički tor. Ona je i antifašistička, i radnička, i multietnička. Ona jednako pripada i Konjicu i Trebinju, i Stocu i Širokom Brijegu, i Mostaru i Jablanici.
Razbijanje njihove lažne geografije prvi je i nezaobilazan korak ka razbijanju njihove podijeljene vlasti.
