Krune se krune (pre)ostali stari Zvorničani. Ode i majstor Suljo Kalabaluković

Piše Sead Hambiralović                                            

U jeku korone haj kad mogne da mi izreže nove lajsne a ja ću ih doma ukrojiti za davnu sliku iz “švedskog ciklisa”. Oštetila prilikom transporta skandinavske mirovne i umjetničke “zostavštine.” Kad ono haber: Nesibu i Sulju napala  korona..

Poručio, pusti lajsne – daj da ozdrave – jedva se izvukoše! A spominjao bitne tri (pre)ostale zavičajne staze. Najvažnija kroz Beksuju i pored Vidakove njive do Kazanbašče. Ili slijeva od kuća Mehinagića i Avdića uz strmi put. Stotinjak metara s desna pod obavezno svratiti ako su kod kuće Kalabalukovići.  Onda nastaviti prema Kamenu, pa kroz Bukovik i spustiti niz Vidakovu njivu. Kod Raškršća skrenuti lijevo i za pet minuta se do mezarja.

U prošloj kolumni išao je naslov Naznake “svjetlije” Kazanbašče u kojoj je juče Suljo našao smiraj. A za nezaborav i zahvalnost što se kao Građanin neke godine usudio da glasno odapne kritiku vezano za one što “uzlaze” autima na mezarje. Pa i auto visokog političara koji je srećom otšutio kod spomenika, ali jeste vozač pravdajući se zašto nije riješeno parkiranje…(Nije riješeno ni mnogo važnijeg..!).

Koju godinu ranije ni sam nisam mogao izdržati kada sam zatekao dženazu. Uzduž centralnog puta, kroz sred mezarja, nakrckalo se auto do auta skoro do bašče Bilalovića.

Jedan golf nemal da je zadnjim točkovima zgazio tek zasađeni srebrni borić, Drvo sječanja na ubijene Zvorničane. Saćekao dok se obred završi kada je iz mene suknulo: viknuo li sam, vrisnuo gnijevno u pravcu vjerskog službenika da ovako više ne ide! Razleglo se mezarjem i pod hitno postaviti kapiju..!  Postavi se za desetak dana željezna, ali praksa se povremeno nastavlja kada ostane otvorena…

* * *

Počivaj u miru, dragi Suljo. Bio si vrhunski majstor, a još bolji Čovjek – naklon tvojim sjenama!

P.S.

Kada je prizdravio izrezao je 4 lajsnice i prislonio desno od ulaznih vrata. Još je bilo rano za posjete. Potom nastavio pod obavezno svračanje ako sam naumio preko Kamena. Jednom bilo inspirativno kada sam u dvorištu zatekao komšiju Suada Palića. Učas snimio zgodnu sekvencu – ustrebaće. U kadru je i Suljo sa Nesibom – “živ” i kako je vedro dobacio  pri kraju završnog “kadra”…

U vezi kolumna:

https://boljatuzla.ba/uzgredbudireceno-jedna-sasvim-neobicna-penzionerska/

Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta i fotosa dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA.

_____________________________________________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje – Muzejska postavka Bijeli Golub; Reference osnivača projekta OVDJE. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA  u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira;   info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com   Tel:060 3389166