Prvo prigodno za Dan žena i majki cijeloga svijeta. A jedna će davno ćerki (četvrtoj od 5 kada napokon prispjede i MUŠKO – bravo majstore!) da je sa njenim ćaćom proživila lijep život i bila srećna. Slično i moja, ali potraja kratko, do boli kratko…

.

Piše Sead Hambiralović

Džaba što je Zejnilagić te 67. u Sarajevu navodno otkrio lijek za rak koji otac nije htio da uzme, pa će komšija Nijaz Hadžialić da to nije ništa i lično bijelu tabletu popio…), ne pomogoše ni čajevi Jove Mijatovića sa Romanije, ni Isidor Papa na VMA. Grad Zvornik je bio spreman da plati helikopter da ga prevezu u Pariz. Bilo je kasno, dohakaše onih pet paklica dnevno pa je čuveni doktor predložio neka zadnja stanica bude Interna bolnica u Tuzli…

NE DADE SE..: Možda bi sve bilo drugačije da je otac “prešao” devet godina ranije na poziv tadašnjeg gradonačelnika Saliha Atića… I koja radost na licima roditelja (izuzev mene malešnog u sredini- ništa nije bilo jasno) na fotosu urađenom u Foto Bosni kod Kapije. Išli da vidimo stan kod Socijalnog, par stotina metara od mamine rodne kuće u Hendeku. Ne dade se – otac je bio ikona brojne familije. Po povratku pljaf (o)pisano kako ga je Majka zaklela mlijekom kojim je othranila da ne ide iz Zvornika…

Mama je imala samo 36 kada je nijema i icrpljena zbog neprospavanih noći i noći došla sa Interne sa strašnom viješću neni Zehri da je otac preselio. Majko, nešto bih prvo da pojedem, ostala su mi dva sina… Imao sam svega 15, brat 7 – svijet oko mene se okrenuo. A tek kasnije sasvim nadošao oko sve njene borbe da nikad ne osramotimo oca i beskrajno hvala…!

OČEVA PRINCEZA: To u podnaslovu je iz graničnog dijela Bosne o jednoj drugoj majci koja je na velikom imanju rintačila vas dan, pa stoka, ostali poslovi, tolika djeca, a znano na kome su tri stuba kuće. A nije se moglo tek tako “osvojiti” Mistera Jugoslavije i na “položaju”, pa na čelu FK Drine, pa svraćali ovi i oni ako bi iz SA u BG ili obratno. (Nisam znao za tu titulu Mistera– vjerovati sječanju Raze Kujundžić- u poznim je godinama ko od šale ispunjavala ukrštene riječi).

Mama je ustajala u 4 da zamijesi lepinice, ili jufke za sirnicu, pripremi ručak, pa samo podgrije nakon posla, “poradi” po kući – to dok smo bili u staroj djedovoj poviše Drine i za 15-tak minuta do 7 zabrza na posao. Bilo naruku što su direkcije “Novog izvora”, kasnije “Standarda” blizu njenog SDK-a. Otac bi je obično u tri čekao kod Pošte, pa podruku zajedno kući. A najbolja kolegica Rajka jednom će sa nezgodnom šalom: Abdulahu, kakav si ti lijep… Kobiva mogao je naći bolju a dobila odgovor: Ona je za mene princeza..!

I tako, sve prohujale godine, otac postade svetionik za dalje,  a mama najveća podrška –  svjedok ovih i onih početaka kojima se potiho i sjetno radovala. Obično u prvom redu i za nezaborav na promociji “Dva splavara mala” kada je recenzent Vojislava Vasiljević sa stola zgrabila stotinjak karanfila i uručila pišćevoj majci…

KOD ISMETA I MARIJE: Onda kada sam zakasnio na prijem na Likovne akademije u Sarajevo i Zagreb, tetka Sajda Mujezinović najavila je kod Ismeta. I sprve kliknulo sa Marijom, počastila je tortom i pokazala prelijepu kuću sa svijetlim ateljeom. Ponijela neke moje slike. Ismet je vjerovatno od Dragiše ponešto doznao pa iskreno da je slavu stekao zahvaljujući borbi i očinski savjet: sin je već umjetnik– bolje da završi nešto drugo…

Tako i bi, ali kako do stalnog posla? Otišla u opštinu pa je jedan od ondašnjih prvaka, energični Zijo Mehinagić predložio da smjesta ode kod močnog Jevte Subotića u Tvornici glinice i kaže da Grad stoji iza zaposlenja….

I malo po malo razvijalo se u dobrom pravcu. Vremenom blijedila je priča o ocu, nastavio je sin. Godila je uhu Tirketova anegdota iz fudbalskih dana i očevi motivacioni pred utakmice, a posebno oko vaspitanja i šta se desilo u školi, što na svijetu niko ne bi od roditelja. Pa još interesantnije u norveškom BIKS-u kako iz pedagoških razloga nisam napravio dramu oko jedne ćerkine nagrade, druge, namjesto prve – do potpisivanja diploma švedskoj djeci.

LET PRAUNUKU: Podugo, podugo nabrajati, a samo kratko koja je mama bila insputracija: Let praunuku na Međunarodnom bijenalu minijature, ima je u knjigama: Novo sunce, Bijeli cvijet iznad puta (na jednoj od srednjih strana u prvom planu dvije unuke koje su je mnogo voljele, pa ja u šetnji sa prvim unukom, njenim praunukom, iza čuveni bergenski jedrenjak i ona u vrhu nasmijana sa šoljom kafe. Zadnje u knjizi  Panonika, priče sa slanih jezera. Na dva je fotosa: sa rajom na prvom jezeru, ilustracija na 79. strani i na kraju 15-tak najljepših i njen zadnji pozdrav iz vode u krupnom planu. U pozadini slapovi, kako svima maše sa sivim šeširićem na glavi.

Ne dade se stotka, naredne je dostigla 94. i ispunjena zadnja želja da je u jeku korone iz daleke Skandinavije prevezu u Kazanbašču, do njenog  Abdulaha. Na granitnom nišanu u obliku krila goluba piše: Naša ljubav je ko granit.

P.S:

Na fotosu uz naslov generalna proba Druge „Barnens fredsgala” u švedskom Örebru. Na maminom licu čita se radost i ponos na sina i njegove mirovne programe u jednom od najljepših švedskih parkova. U okviru scenografije je Internacionalni dječiji kišobran, ispod 7 štafelaja, lijevo okačena zastava Gljive Mira – ÖIC Kultiralliansen, ispred prototipi stolice i klupe “Gljiva” a  duž scene u zraku Bijeli Golub kako vuče ukrojene dječije zastave učenika osnovnih škola Tuzlanskog kantona…

Još čuvam u staklenom dijelu komode nešto anduza pored njene bijele šolje savršeno zaobljenog brida do moje moderne štokholmske. Prvih godina bez nje praktikovao naš ritual oko spremanja ka(h)ve. Bilo previše da obje popijem.  A bojao se mogu negdje zapeti ili prilikom pranja da se šolja razbije. Prošlog 8. matra išla je cijela poema Kafa za majku, a ovako završava:

… Prošao dnevnik i tišinu ostavio

vijesti iz Domovine loše, loše

nije lako s pričom dalje,

 a ni šolja moja ispijena nije.

–      E, jeste prava, reči ću tek onako

kad majka zamišljeno iz daljine

–      Dobra je dobra, sine.

 (Iz knjige Novo sunce, S.H).

Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA.

_________________________________________­____

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje; Reference osnivača projekta https://extra.ba/reference/. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira;  info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com     Tel:060 3389166