Nije lako roditeljima oko vaspitanja djece a tek učiteljima i nastavnicima u ovim (ne)vremenima raspamećenosti zbog brojnih razloga.

Amir Zukić je 4. razred tuzlanske Osnovne škole Tušanj. Lijep dan izmamio da s mamom Sanjom prošetaju do Banje. Sjeli da predahnu na klupu kod fontane u koju još nije puštena voda.

BILO NEKAD..: Preko puta nekada se nalazio Zološki vrt, niže lijepo ušuškani Gradski bazen… Za vrijeme posjeta Tuzle sa roditeljima, dok sam bio sasvim malešan – pod obavezno da se “izigram” na ljuljama, toboganu i onome trokutastom što se “okreče” i uvijek zamanta. A od životinja u kavezima najtužnije je bilo proći pored dva medvjeda gdje su šipke bile veoma debele.

Naravno, Drina je Drina.., a svakog ljeta dvije sedmice na tuzlanskim bazenima. Išao sa tetkom Bubom, tek se zaposlila na Gradini i na kredit kupila komplete avanturističkih romana o Vinetou i Old Šeterhandu, Karl Maya, potom nabavila komplete Zane Grey i dobro došle na bazenima ili kada je loše vrijeme čije stranice sam “gutao” duboko u noć. Dok još nisam naučio čitati prvu knjigu, koju sam prelistao, bio je  Servantesov Don Kihot u kompletu od 4 dijela sa čudesnim ilustracijama, a u osnovnoj slistio sve “Lastavicine”. Zato popustio nekadašnji odlikaš u ocjenama – jednom otac “uhvatio” kako sam u rastvorenu fiziku – kao “učim” a u stvari “bistrio” neki od  Ćopićevih romana. Na otkrivenu prevaru samo se nasmiješio i – nikad više nisam!

Nakon što sam poodrastao išao saaam na bazen od Hendeka, gdje se nalazila kuća nene Zehre  (imam je živu na filmu Nena snimljenu u krupnom planu u jednom od svojih smiješno- poučnih monologa o nekadašnjim prilikama u Tuzli – sa ostalim još se kriju u rodnom gradu, op.a), i obavezne spakovane dvije kifle namazane kajmakom.

Potom rado laganice na novi, dalji bazen u Moluhama – ljepše uređen, ali je voda bila hladnija. Jednom poželio skočiti sa skakaonice. Popeo se, ali čim sam pogledao dole (što je greška!) -nečkao se, slično sa zvorničkog mosta i – odustao…

PITANJE NA BANJI: Dokonost pruža razne mogućnosti. Sjedio na jednoj od klupa sa suprotne strane. Ponjeo laptop i haj ako bude inspiracije ponešto dopuniti u nekom tekstu. Zainrtigirala dječakova igra – dodatno kliknu da priđem, predstavim se i uz odobrenje mame priupitam a vezano za davni događaj u školi.

–      Amire, šta bi ti da je neki malo stariji dječak ušao u tvoj razred sa drvenom palijom i počeo redom učenike udarati po glavi..?

Dječakove oči se zacakliše i kao iz topa:

–      Skočio, oteo paliju i marnuo  po glavi! (rekao je udario, a kada sam predložio ovu riječ, pljesnu rukama i to ga još više razveseli, op.a)

Hm, ostao sam bez teksta na ovako brzoj reakciji. A onda uzviknuo Bravo, bravo..! U tom trenu, u mome slučaju, moglo jedino tako, mada je bolje izbjeći tuče. Trebalo je vidjeti njegovo ozareno lice i mamin ponosni osmjeh. I pride   dobio dozvolu da uslikam njenog junaka – može ustrebati…

Slično šta se meni desilo u 7. razredu dok sam sa Huskom Skalanićem nešto raspravljao oko lektire. Zamolio neka mama prenese  pozdrav učiteljici Meriti Horozić, kao i njegovom najboljem drugu Amaru s kojim sjedi u istoj klupi. Lijepo se složila dva AA. Kao neki tandem a vrijeme će pokazati u kojem pravcu razviti.

PRIJEDLOG: A da, i pod možda: neka dječak ispriča učiteljici koju je igračku ponjeo na Banju i šta nato kaže? I, ako zanima još nekog od kolega ta tema, recimo pedagoga, psihologa…                                                                                               Prije više od dvije decenije objeručke prihvaćeno u jednoj skandinavskoj školi. Potpomogla moja teatarska predstava Zašto sunce plače, na norveškom jeziku i dva polemička teksta u švedskoj Nerikes Allehanda, pa se maknuše ratne igračka sa rafova. Kod nas na jedvite jade – prvo u Zvorniku pretprošle, onda prošle godine krenulo i u Tuzli. A narednih dana utvrditi dokle se stiglo u ostalim trgovačkim centrima.

Oko verifikovanog programa u Švedskoj koji uči djecu da ove igračke bace u kante za smeće, spominjao našu učiteljicu Safiju Agić, koja je od struke  jedina iskazala zanimanje. A pisano kako je reagovala penzionerka Ružica Lukić kada je  na Kapiji ugledala štand sa ratnim igračkama.

A rečena drvena palija je davnih godina obilježila jedno djetinjstvo, posebno zbog očeve originalne vaspitne metode a kako se GROZNO postavila tadašnja struka. Koštalo gubitka godine, a dobio mnogo više! Spomenuti i one majkine suze što otac nije želio otići u školu da ga ponize. Sav pretvoren u uho slušao iz moje dječije sobe na spratu a urezala njegova prognoza: Od njega će sigurno biti nešto..!

Poslije toliko i toliko godina dobio satisfakciju kada je tražen oprost od nekadašnje mlade nastavnice. I kada sam prevazišao sebe, a sigurno da je živ i otac složio. Mnogi rekli da nikad ne bi halalili..! A život piše romane, ima u jednoj epizodi, a dio na linku: https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-561-oce-halalio-sam/

P.S.

Još jednom spomenuti šta veli nastavnica sa Husina da su djeca dobra – ne valjaju roditelji! Nedavno za nevjerovati spomenuo frustriranog oca kako se izderao na sinčića da nema ništa od njega! Vjerovatno nije za fudbalera, moguće briljirati u nećemu drugom. A već oko razapete montažne dječije teniske mreže na zvorničkom Mejdanu, na betonskom košarkaškom igralištu- teško će se neko od malešnih kad odrastu približiti Noletu. Za planetarnu slavu potrebno je mnogo toga posložiti. Izglednije neko od mladih “basketaša” u vrhunskog košarkaša. A ne bi bilo loše popraviti žićanu ogradu da lopte ne skotrljaju u Drinu i – na obruče postave nove mrežice..! Haman najviše stradaju kada se ubacuju “trice”…

SeaD Hambiralović                                                                                                                                                                

GljivaMira – DaBudeBolje i Muzejska postavka Bijeli Golub

Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta i fotosa dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA.

_____________________________________________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje – Muzejska postavka Bijeli Golub; Reference osnivača projekta OVDJE. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA  u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira;   info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com   Tel:060 3389166