Zvornički most na Drini  kralja Aleksandra Karađorđevića je “parnjak” moje majke. Prije 7 godina navršilo se 90 godina od izgradnje, pa hajde da uključimo neke ovdašnje opštinske linije sa inicijativom koja bi prevazišla sve dosadašnje zajedno što je ovdje ikada organizovano. Pa i nadvisio Mostarski most – sportska atrakcija ok, ništa od simbolične mirovne role podijeljenog grada.

SKOKOVI SA MOSTA: Prije rata krenulo se sa organizacijom sa ravnog i velikim rizikom bez zaštine ograde. Poslijeratno obnavljanje riješeno sa kranom koji je takmičare uznosio na skakaonicu i koji peh- tragedija da je stradao, utopio se slovenački skakač. Klasičan propust u organizaciji… I, ispravna odluka vlasti da se za svagda prestane sa ovim rizičnim takmičenjima.

Sa “špica” rijetki se smjeli usuditi na “noge”. U jednom od mojih prvih filmova “Skok za banku” ovjekovječen je Kićo Vidaković u glavnoj roli – sve je perfektno ispalo na traci, ali se sa ostalim autorskim opusom još krije (?!).

Akceptirana je moja autorska i mirovna (ne)bitnost u rodnom gradu i sporazumno sa obje strane da me više nema, osim  u najkomšijskijoj zvorničkoj ulici sa otvorenom Muzejskom postavkom Bijeli Golub i na spominjane tri važne zavičajne staze, sada dvije – dovoljno obrazloženo u prošloj kolumni. Pa i ne iznenađuje sa ove i druge strane politike ni mukaet na ono sa sloganom, mirovno- turistička, obrazovno- ekološka i zdravstvena inicijativa Drina je  Drina, Panonika Panonika i 7 eksponata Gljive Mira… Lakše je sa “pjevačima” i decibelima razveseliti narod.  A proteklih dana polemisalo oko jedne poznate pjevačice koja je za Zvorničko ljeto za dva sata makla 50 hiljada maraka.

HLJEBA I IGARA: Krilatica do savršenstva funkcioniše – blago  pjevačima, fudbalerima, navijačima i onima koji su osmislili umjetnu inteligenciju, ali hajmo pokušati popravljati koliko-toliko iizravno, bez šminke  DaBudeBolje. Nakon posjete legendarnog Tuzlaka utorak ide prva “recenzija” sa pitanjem ima li smisla sve ovo moje moje – u Skandinaviji objeručke prihvaćano a kod nas lijepo i obećavajuće krenulo nakon Dejtona – prvo u Tuzli, pa Sarajevo bilo u ozbiljnoj igri, u Ljesevu kod Visočkih piramida udaren temelj prve Gljive Mira. Riješeno finasiranje ali sam brzo shvatio zbog nekih razloga da nije to za tamo, pa ona jednaglsana odluka na Kolegiju nekadašnjeg zvorničkog gradonačelnika Aćimovića da se gradi na Kaplanu – poranilo se…  Pa i ne čudi nakon definitivnog povratka duplo niks interesa za ovake inicijative i sa strane Tuzle i Zvornika. Politika ima preče, svoje programe i ciljeve, a pitanje koliko se više ima volje uganjavati ove i one. I bez nekog razočarenja – to smo mi – u svakom slučaju i prekoviše d sada postiglo u koji je uslovima ostvareno. Uskoro planira druga dijasporna posjeta, a treća o temi Kuda ide obrazovanje i vaspitanje novih generacija, i vise puta ponavljano Djeca su dobra, ne valjaju roditelji!

NEMAL MIROVNA BAJKA…: Vratimo se na početak oko ovog mosta. Juče zarana nakon povratka iz kupovine ugledao gužvu na mostu. Pripreme za šahovski meč Srbija – Republika srpska. Svratiću nakratko – lijepa slika, uzduž postavljeni stolovi sa šahovskim tablama po sred pješačke staze.  A tek da da je inicijativa prošla i šta sve osmišljeno na devedeseti rođendan mosta i moje majke. I koje li inspiracije nadolazile jedna za drugom inspirisan  skandinavskim prostorima o mostovima među narodima, ekologiji, “vježbanju” osmjeha na licima ljudi.

Iz Zvornika je poslat prijedlog Vladi Srbuje, ubrzo (i) na moju adresu stigao odgovor od nekog ministarstva – tako zapleten, da je mogao jedino značiti odbijenicu, a nezgodno direktno. A ovaj most sa nekim dodatnim arhitektonskim rješenjima, slijeve i desne pješačke staze  trebao je biti mirovna bajka – jedinstven u svijetu! Imao u glavi (i)ovu sliku poredanih šahovskih tabli međunarodnih turnira, raznih međunarodnih izložbi  i perfomansa sa krunom postavljene internacionalne izložba sastavljenih dječijih zastava dužine oko 50 metara, širine 1,20  kako u zraku za sobom vuče Bijeli Golub. Onaj treči, što nije slomljen za vrijeme mirovnog programa na Velikoj sceni najljepšeg švedskog parka u Örebrou. Ostao u zavjetrini kada je zapuhao jak vjetar, a prednja dva slomljena! Desetak godina čuvan u majkinom podrumu u Tornfalkgatan 69. Kada je preselila i ispunjena zadnja želja za počivalište kod svoga Abdulaha u Kazanbašči, valjalo odjaviti stan. Nekoliko godina je čuvan kod Esada Čanića a nakon odluke o konačnom povratku rasklopljenog Bundavica je smjestio –  ne u gepek bojeći da ga neka teška torba ne pritisne na dugom putu i ošteti – već na 4 prva sjedišta i prevezao u Bosnu…

P.S.

U prošloj kolumni pisano o problemu sa parkingom ispred žute kuće tri brata. Poslao poruku komšijama iz susjedne zgrade – tad i tad, od 17 do 18.30 po dogovoru da bude slobodan parking. Oslobođena oba i jedan od najboljih fotosa:  parkirano auto, otvorenih vrata sa vozačeve strane koji koji sa jednom izbačenom  nogom i štakom zadivljen “gledi” ispod bijelog šešira na balkon gdje je okačen Bijeli Golub koji su poklonili učenici jedne švedske gimnazije…

Prva posjeta je obećavajuće krenula. Recenzija se piše – druge dvije vjerovatno biti još interesantnije. A sumnjam da će nadmašiti kolaž fotografija sa pratećim rekvizitima: dva šešira, bijeli i crni, štaka a za vau kako smo riješili  da naspemo izvorske  vode na putu prema Kuli…

SeaD

Gljiva Mira – DaBudeBolje-Muzejska postavka Bijeli Golub

U vezi kolumna https://regional.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-863-ceka-se-kisa-i-sa-hernijom-na-tavanu-prekontrolisati-krov/

Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA.

____________________________________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje – Muzejska postavka Bijeli Golub; Reference osnivača projekta OVDJE. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA  u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira; info.gljivamira@gmail.com &  dabudebolje@gmail.com   Tel:060 33 89 166