UzgredBudiRečeno * OSTOJA U TUZLI

A još jedan se “umjestio” prije više od pola vijeka sa kipom u parku do nekadašnjeg Korza, potom premješten poviše prvog slanog jezera.
Piše Sead Hambiralović
Naravno da je zanimalo otvaranje izložbe poznatog hrvatskog kipara Tomislava Ostoje naslovljene sa EROS I THANATOS u tuzlanskoj Umjetničkoj galeriji Kristian Kreković. Mediji su dobro propratili, a mene posebno zanimalo nešto drugo što je zaintrigiralo na Googlu, te „problem” umjetničke zaostavštine kada se zađe u godine.
NOVI PRIJATELJI: Pa i zbog kiparevih poodmaklih godina (96) i pitanja svih pitanja renomiranih umjetnika kome ostaje djelo. Na žalost Ostoja je nekoliko zadnjih godina u staračkom domu prikovan za postelju, a mozak funkcioniše kao sat. Lijepo je bilo sresti nove prijatelje Josipa Kovačića, skrbnika i vlasnika radova, te Damira Barešića, dugogodišnjeg kiparevog prijatelja koji brine o
dostojnim prezentacijama. Oblikovao je ovu postavku a likovni dio Amra Ćebić. (Iz pristojnosti nisam zalazio u detalje – samo podatak da boravak sa pridodatim košta nekoliko naših boljih penzija.
Ne treba dalje od Tuzle vezano je za slavnog slikara Ismeta Mujezinovića i kako su sin i ćerka ispoštovali očevu želju oko obimnog opusa, te Kuće i Ateljea – sve poklonjeno Gradu. Slično je odlučio i Tomislav Ostoja koji je darovao Zagrebu zbirku svojih umjetničkih radova i stan od 130 četvornih metara…
I sada dolazi glavno što je zaintrigiralo – još jedno prezime Ostoja, ime Ranko – naveden kao autor tuzlanskog kipa na Panonici koji je predmet ove priče. Nema u enciklopedijama, niti na Google, ni na Fb – ima više Ranko Ostojića raznih profesija.
Ima dosta o akademskom kiparu Mirku Ostoji, posljednjem Meštrovićevom učeniku i vijest u Slobodnoj Dalmaciji od 18. juna 2009. da je u Splitu preminuo u 88. godini. Te poklapa podatak da je 1961 izvajao akt žene i prvo ukazala u tuzlanskom parku a kasnije premještena na slana jezera i dobila prikladno ime.
GOLA KUPAČICA: Naravno da je goste zaintrigirala Kupačica koja je zbog obnaženosti vjerovatno među „najgrljenijim” kipovima na svijetu. Dok se nalazila u parku gola bronza je pubertetlijama bila inspiracija da je flomasterima šaraju – zna se gdje najčešče. Sa dobrom odlukom premještena je na slana jezera i postala atrakcija.
Malo malo poneko želi da se uslika pored kipa. Brojnih je anegdota, počev od onog momka iz nekog zabitog krajolika pored Tuzle koji je zamolio da ga uslikam kako je zagrlio (strana 93-94 u knjizi Panonika, priče sa slanih jezera, S.H.) i pokaže raji preko fejzbuka, do onog vremešnog para iz susjedne zemlje, te kako je vrijedila moja sedmica kod prof. Simića kada je neka mama molila sinčića da je uslika pored „gole” Kupačice. Plakao je i odbijao kada sam se zadesio u prolazu. Čas posla da sam uzeo kameru i kliknuo, ali sam iz pedagoških razloga produžio.

TURIZAM JE (I) PRIČA: Naš kolumnista sa iskustvima iz norveškog Bergena, EU grada kulture i turizma, te švedskog Örebro, prepričava neke anegdote vezano za Kupačicu novim prijateljima, Josipu Kovačiću i Damiru Barešiću.
OGRADICA KAO „ZAŠTITA”: Ovaj problem je „riješen” sa postavljanjem (ne)potrebne bijele ogradice. Nisam imao volje da polemišem oko tog „viška”. Jer bronzana Kupačica je mala maca dokle se kod nas i u svijetu doguralo oko nakaradnog propagiranja erosa.
Helem, ne potraja ta ogradica dugo, samo jednu sezonu. Okružena mirisnim lavandama i drugim cvijećem Kupačica je u svoj svojoj slobodi jedan je od prepoznatljivih detalja ovog popularnog turističkog kompleksa. (A tek ako se redovno krene sa perfomansima Stazama čovjeka koji hoda bos i nadopuni zdravstvenu inicijativu Ove mi cigare, makar smanjiti.., op.a)
MIRKO, A NE RANKO: Do ujutro, kada je dogovoren novi susret na Panonici, gosti su kontaktirali Zagreb i Split i potvrđena greška. Vjerovatno negdje davno u gradskoj administraciju refleksno umjesto Mirko otkucano Ranko. Dešava se. Ako se bude radilo drugo izdanje pomenute knjige o Panonici svakako navesti ime splitskog kipara Mirka Ostoje kao autora Kupačice. Dok su se gosti vrtili oko kipa i zagledali sa svih strana, urađen je (i) jedan specijalni fotos- možda da se planira za neku izložbu umjetničke fotografije. Na ovome portalu moguće i kao zgodna najava predstojeće sezone, u potpisu biće Damir Barešić.
I još važnije koliko je bio inspirativan ovaj susret. Za početak i prekoviše dok se na relacijama Zagreb (Ljevaonica umjetnina Ujević) -Bergen-Örebro-Tuzla i Zvornik ne iskristališu neke mogućosti i otom-potom.
P.S.
Ovog put bilo je zanimljivo u zavičaju. Cvjetko Jovanović u Pilici na porodičnom imanju krenuo sa turizmom. Od svoga nekadašnjeg prijeratnog šefa na glinicinom TEC-u, Seada Kadića koji je u Beču, doznao da sam vikendima u Zvorniku. Na balkonu najkomšijskije ulice sa Bijelim Golubom učas dogovorili kako ćemo.
Valjalo je svratiti kod Mensura Krndića, nakratko došao iz Austrije. S razlogom neće nastaviti u baštici sa bundevama sremendušama, a tužno da su prošle jeseni dobile noge i one dvije koje je u dvorištu zasadila Nesiba Kalabaluković za čorbu svome Sulji… Vele da je prošle sedmice dosta starih Zvorničana, Kozlučana i Divičana bilo na posljednjem ispračaju…
Prošetao drugom (pre)ostalom zavičajnom stazom. Ponoviti oko obrazovanja nedavni link: https://boljatuzla.ba/uzgredbudireceno-amir-bi-oteo-drvenu-paliju/ i mala novost vezano za kraj teksta.
Na spomenutom igralištu nije bilo dječije montažne teniske mreže a stavljene mrežice na oba koša. Haman pisana sugestija dobacila do Drine, a vjerovatno ubrzo riješiti i ograda da se lopte ne skolutaju u rijeku.
Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA.
_____________________________________________
Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje – Muzejska postavka Bijeli Golub; Reference osnivača projekta OVDJE. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira; info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com Tel:060 33 89 166