Sveukupno Zmajevi su premašili sebe na otvorenoj svjetskoj sceni. Ok, hljeba i igara – nije na odmet kao motiv ali možemo li oko još važnije  zbilje zaigrati i navijati tako strasno. Te vrste sam navijač, pa i akter a iskustva  su razna.

Piše: Sead Hambiralović

I, napokon se u medijskom prostoru, pored čestog spominjanja koliko dijaspora pomaže, ili  godišnje unese novaca  u zemlju, sve češće navodi da je okosnica našeg tima stasala diljem svijeta. I fudbalski kapital reprezentacije. A šta je sa drugim branšama – mnogo važnijih od ove igre i  naše pameti sa sjajnim referencama.

OSLUŠKIVANJE REZULTATA I PETARDE: Vratimo se temi i, uporedo,  s čime se sve susreće dijaspora. Najgore kada loša vijest stigne za najmilije i kako stići u bolnicu ili posljednji ispračaj. Prije desetak dana išao je naslov Kakva takva utjeha a (in)direktno ticalo. O preminuloj je Nevresi Zaimović, koja imade sreće da iseli iz Doma penzionera samo nekoliko mjeseci prije tragedije. Mlađa Ida s djecom iz Austrije nakratko posjetila Majku na izmaku snaga. Kada je vratila u Austriju ubrzo eto očekivane  tužna vijesti i valjalo je nanovo, ovaj put sa starijom Alisom iz Norveške drugim letom, pa će iz Sarajeva iznajmiti auto do Tuzle na dženazu…

Kad se obred završio i propratno imali smo dva sata vremena pred utakmicu sa Katarom da porazgovaramo o krunskom: Pošto Tuzla i Zvornik ni mukaet oko zaokruživanja mirovne     p r i č e,  usaglasili kako će se..! Vrijeme isticalo, sinu da dovršimo još neke detalje i usput osluškujemo rezultat prvog poluvremena. Dva puta smo prekidali važni sastanak i radovali izlivu oduševljenja sa okolnih zgrada. Petarde s početka nisu oglasile, vjerovatno negdje zabačene radi baksuzluka i ne budu na dohvat. Kada su ćerke otišle da se pripreme za put priključio navijačima na otvorenom i odgledam drugo poluvrijeme. I koja radost nakon pobjede. A ne baš pravo zbog 2-3  petarde koje su  fijuknule iznad glave..!

Dvije priče na fotosu. Pisano o poklonjenom američkom laptopu Zeira Redžića, a iznad slika Novo sunce našeg kolumniste nastala iz “protesta” na sred Internationella barngalleri  Fredssvampen u Örebrou. I koja drama zbog komunalne odluke da se renovira Vivala centar. Time razbrka dizajn i dodatne  instalacije u auli centra sastavljenih dječijuh zastava i velikim Bijelim Golubom kako ih vuče u zraku. Pred zatvaranje planirao perfomans sa jednim violinistom i slikarem, a onda odustao.

Kao alternativa galerija je vrijeme smještena u Skandijahuset u glavnoj ulici i pokrenuti mirovni programi Barnens Fredsgala, premijerno u Koncerthuset. potom dvije godine zaredom na Velikoj sceni Stadsparka…          

NEKA NOVA BOSNA: Ostalo sjećanje na prvi plasman na WM. Ravnopravno se nosili protiv Mesijeve Argentine, čak  poveli i malo je trebalo da izvučemo remi. U drugoj utakmici zakinuti za onaj nepriznati gol i prolaz dalje. Ovaj Barbarezov tim je prošao dobro, tek se stvara a legla na srca mladost u (ne)vrijeme svih prijetnji BiH i neviđene tolike navijačke emocije. U subotu prenijeto iz njemačkih novina da imamo najvoljeniju reprezentaciju na svijetu. Moguće lažna vijest – navlakuša – kao žurnalist  kobajagi ne zna kome je na srcu a ko najrađe da je više nema…

Ali i u radosti i žalosti postoje neke granice. Ako je za pračenje utakmica pod obavezan alkohol, često se obija o glavu i sa najgorim posljedicama. Prilikom slavlja pobjede naše reprezentacije u Sarajevu je s krova auta  pao dvdesetigodišnji mladić i nekoliko dana kasnije od posljedica povreda preminuo. Tuga, a svjedok priče o jednom našem navijaču iz Švedske kako je utrčao u teren nakon pobjede i našeg prvog plasmana na WM kada je prekomjerno izdegenećen od policije. Zamoljern za savjet kako  tu strogoću međunarodno procesuirat – preporučio kome treba a sumnjam da se maklo od početka.

OD SRCA ZA DOMOVINU: Stoji da sam navijač Bosne (i Hercegovine), ali neke druge vrste. Sve u jednoj riječi u kameru veli na zvorničkoj Kuli Hamdija Trnovac kako je handre sa svih strana. A imao na kraju svijeta tu neku hudu želju da osmislim nešto posebno za domovinu. Uporedo sa glavnim kada se Herstad začudio u njegovom kabinetu na 14. spratu čuvenog grada. Zahvalio na ponudi oko izgradnje Sopp for Fred u Bergenu, EU gradu kultureni turizma i dodao da sam u emociji povratka (I san da na etiketi jednog proizvoda stoji Made in Bosnia and Herzegovina, op.a). Nakon duže šutnje, klimnuo da razumije – tamo je preče i prijateljski zagrlio. Ah, dobri Norvežani i naklon njegovim sjenama!

A nisu se reflektori ni ohladili u Kristalnoj dvorani došapnu Selim Bešlagić da pripazim da naši ne prevare. Obistinilo, koja nevjerica i razočarenje kada se ko poručen ukazao Derviš Sušić s pričom Kaimija. I sličnost, a to je već literatura koju naš čovjek ne stiže od tolikih tv- kanala i pride umjetna inteligencija. A bez brige za digitalni podmladak. U čemu je kvaka shvatio prije dvije decenije kada su zavladele video – igrice, osvojile i mlađahnog asistenta Tonija. Koji je noćima bdio ispred kompjutera, a danju nekako stizao da po mojim skicama udesi neka digitalna rješenja upravo protiv tih igrica i ratnih igrački. Pisano šta je prethodilo da se povuku u Skandinaviji, a kod nas sa zaostatkom preko 20 godina povučene u Marketu „Zvorničanka”, potom „Bingu”…(Tema s moje strane više nije predmet interesa „glede” roditelja, škola i ovog društva. I „zabetonirana” sa onim „šta fali” mađahni roditelj za plastični automt- prskalicu njegovog sina na Gornjem slapu, a drugi kada sam ugledao dva pištoljčića- prskalice za tatu i Batu…  

Mogla nazvati dijasporna mirovna golgota našeg kolumniste nakon prvog ukazivanja 96. sa teatarskom predstavom Zašto sunce plače i programa Dani dječije radosti u dvorani Mejdan. Posebno  nakon definitivnog povratka iz Skandinavije prije 6 godina i istrajavanja na obnavljanju relacija Tuzla – Zvornik. Prije dvije godine uzalud razgovarao sa zvorničkom Gradskom upravom, potom predstavnicima MZ Divič oko mogućnosti izgradnje Gljive Mira.                                                                                         

Poklon rješenje eksterijera iz Ljubljane poslao akademik Ismar Mujezinović, ranije idejni projekat dvojica norveških arhitekata Anspach – Holmedal, a švedski Lennart Karlsson 97. nadogradio sa idejnim rješenjem nesuđene mirovne bajke, Gljivograd na Modracu… Pretpostavljaju se razloge šutnje i sa strane Tuzle i Zvornika nakon još nekih inicijativa (?!). Pa je prošlog ljeta  presjekao sa otvaranjem prvog dijela Muzejske postavke Bijeli Golub u najkomšijkijoj zvorničkoj ulici.  

SUSJEDI i „DIJABOLA”: Za kraj da umijem i „normalno” navijati kao one 97. Naradio se tri mjesca oko priprema za Dane Gljive Mira u Tuzli, plus dizajnirao dječiji štafelaj Gljiva – poklon s pričom. Plus propagandni materijal na našem i engleskom za predstojeći Zagrebački velesajam, pa je Kata Jokić iz NVO Naša djeca, pozvala da budem gost i odmorim u Dječijem odmaralištu u Perni. Na terasi gledali utakmicu BiH sa zapadnim susjedima. U loži Tuđman i odmah s početka domaći golman zbog treme spetlja i naši zalediše stadion! Od radosti skočio nemal do plafona. Vlasnika odmarališta kasnije registrovao kako stoji sa strane. Na kraju ipak minimalna pobjede domaćina i osmjeh na licu…

Sa istočnim susjedom za vrijeme prve poslijeratne utakmice pokazalo se dokle mogu da odu neredi. I šta je posebno rastužilo a nema veze sa sportom. Smišljao kako tome stati u kraj i pošaljem pismo namjere nekadašnjoj gradonačelnici olimpijskog Sarajeva – uporedo zbog jedne tv- sekvence i fotosa iz švedske Karšlundske šume i pokretanje veza s norveškim Lillehammerom, takođe olimpijskim gradom. Ni habera sa te strane?! Haj naš akademik iz Ljubljane i poznati sarajevski režiser sa svoje strane poguraju sastanak u širem sastavu, plus struka – sociolog, pedagog i psiholog. Ostao bez teksta – u poruci u TO (navijačke skupine, op.a.) se ne smije dirati..! A jedan naš preko Fb stranice BIH DIJASPORA INFODESK, zaprijetio da se ne petljam, radiće „dijabola” ?!

A nekih godina najgori su bili huligani u Engleskoj. Policija krenula vježbati strogoću i uz druge konsekvence eno ih sada kao „bebe”.

PS.

Ovaj „navijač” neke bolje Bosne svašta je doživio u tom bodrenju – posebno izdvojiti loša iskustvo sa turističkim zajednicama, gradskom i kantonalnom. Panonika je nešto drugo, dijelom involviran ali bez kapaciteta da se zaokruže neke „inovacije” koje nema ni jedna destinacija na svijetu! A „razumjeti” Pravni fakultet što se otšutilo ono davno pismo namjere – vjerovatno nezgodno sa studentima realizovati. Teško razumjeti i Studij žurnalistike zbog nekoliko razloga. Ne zanimaju prijeratna, potom skandinavska iskustva, usput i dvije anegdote – prva u redakciji Sunhordland avis, a druga na švedskoj naslovnici regionalne Nerikes Allehada kako čekamo slavnog tenisera Björn Borga.

Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA.

____________________________________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje – Muzejska postavka Bijeli Golub; Reference osnivača projekta OVDJE. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA  u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira; info.gljivamira@gmail.com &  dabudebolje@gmail.com   Tel:060 33 89 166