Ili, nesvakidašnja priča o jedinom sačuvanom filmu našeg kolumniste. Pred rat režiser Hajrudin Šiba Krvavac, nakon zadnjeg Republičkog festivala amaterskog film, zamolio u Kino savezu Bosne i Hercegovine da posudi i pogleda neke zvorničke kadrove filma “Alma nije skočila”…

Piše Sead Hambiralović (v a n r e d n a)

I koja sreća u nesreći! Ostade u opkoljenom Sarajevu cijeli rat..! Nakon Dejtona nazvao sekretara Tufu Bušatlića, obradovan da je živ. Veli film je sačuvan i kad mogu doći… Pitam za Nedžada Begovića, Midhata Ajanovića, Milorada Đorđevića, Duška Dimitrovskog,…). Ostali moji filmovi u Zvorniku i dan danas se kriju: Oberefeste – Zvornik, Na brdu iznad grada, Tanjin tata, Skok za banku, Hitan slučaj (sa Markom Jovićem, op.a), Imena u kamenu, Mikan, Aluminijada (Susreti Aluminijaša Jugoslavija u Zvorniku, sa Mensurom Krndićem, op.a), Djevojka i sunce, Neki novi grad. Na festivalima amaterskog filma Bosne i Hercegovine nagrađeni tri puta Zlatnom plaketom te srebrenom i bronzanom.

SVETO SPASIO FILMOVE, ALI…: Na više strana pisano je o nestalom filmskom opusu. Aktuelizirano 95. dok sam delao u bergenskom  BIKS-u. Iznenadio kada je iz Osla nazvao poznati norveški akademik Svein Mønnesland sa prijedlogom da preko svojih “linija” u Bosni pokušaju pronaći. Frustriran zbog svega što se desilo sa rodnim gradom, zahvalio – ne treba, snimiću bolje..! Kasnije se pokajao – došla poruka da je Sveto Čečarić sklonio iz prostorija Filmskog kluba Birač, što se nalazio u prizemlju zgrade Z-14, u prekodrinsku vikendicu. U međuvremenu Sveto je preminuo, na tavanu samo prazni koturovi i deset primjeraka moje predratne dječije knjige Prava domovina… Nekoliko godina poslije javljeno kao da su nađeni – osjetio da je tvrđen pazar i digao ruke.

Eh, tako je u ratovima, podugačko šta je sve opljačkano, posebno što se ne mjeri novcima i ušlo u KNJIGU (ubuduće skraćenica za roman Bijeli cvijet iznad puta, 524 strane u kome je detaljno opisana predratna, ratna i poslijeratna rola ovog kolumniste, op.a),  Zato svaka čast prvim komšijama, Velinki i Ratku Popoviću za sačuvne tri slike iz ranijeg perioda i – zidni sat! Scenski je detalj za neke programe i kazaljkama nariktanim na 5 – 12.

VRIJEDILO JE STRPLJENJA: Prošlog ljeta sreo u RTV TK sa direktoricom Almom Krdžalić oko mogućnosti prenošenja  na novu tehniku stare video – kasete serijala Pečat u vremenu, Avdibeg u šetnji, jedan od najdražih autorskih poduhvata. Imao sam ovdje “kredita” zbog ranije saradnje i biće brzo urađeno. Oko prenošenja moga jedinog  sačuvanog filma Alma nije skočila na “osmici” nemaju projektora. Nazvaće producenta Roberta Andrejaša. Kada se ubrzo ukazao odnekud poznat. A da, nekada je bio na čelu Kino kluba Tuzla. Kod  sebe je imao prastari projektor – valjaće ga očistiti i podmazati. I biti pažljiv da se dragocjena traka ne pokida… Svoji, i sve dogovorenu u par minuta.

Na žalost, nakon 25 godina video- traka sa Avdibegom nije izdržala. Kopija nije za javno repriziranje. Srećom  imao na CD-u najinteresantniju sekvncu pored Drine  kada prepričava anegdotu kako je na Golom otoku prevario dežurnog i okupao u moru. Lijepo se uklopilo na premijeri prošlogodišnje mirovno- turističke, obrazovno – ekološke i zdravstvene inicijative pokušaja “zbližavanja” dva susjedna grada, Tuzle i Zvornika..

Otegnu se prebacivanje filma, “pipavije” i zahtjevnije nema. Prvo remont projektora, onda detaljno pregledati traku da lijepljeni kadrovi acetonom ili selotejpom ne popuste – zgužva ili pokida. Kao što se desilo onomad u dupke punoj zvorničkoj opštinskoj sali pred neki važni regionalni sastanak kada je pukla na Titu gdje smo Mitar Živojinović, kao kamerman i montažer i ovaj dotični kao scenarista i režiser, nemal mogli dopasti hapasne. (O)pisano i ta “gutava” anegdota i danas prepričava sa lijepim završetkom na festivalu u Zenici – gledala cijela Juga kako primam prvu nagradu.

Nisam “pritiskao” Roberta. Izokole jesam. Nanizalo se mjeseci i da me uvjeri da radi na tome poslao kratki video projektora kako “štekće”. Pa opet nekoliko mjeseci i poruka da je traku morao premontirati. I, konačno, nakon pune godine da mogu doći u RTV TK i ponesem USB. Čudno se osjećao kada je film krenuo. Da, da – to je tooooo. Nemal rutinski konstatovao, ko juče snimao. A tek ko će se sve silno obradovati…

Alma Zaimović i Enes Nežibović, kadrovi jedne teške mladalačke drame koje su se ponekad i tragično završavale.   

PORUKA IZ LJUBLJANE: Oko “Alme…” bio je u toku renomirani umjetnik i akademik Ismar Mujezinović. Kada je doznao da je film uspješno prenesen na digitalnu tehniku, odmah se javio vezano za kultni film Hajrudina Šibe Krvavca, Partizanska eskadrila:

–      Šibin film nam je otkrio da je otac bio prvi komandant Partizanskog aerodrome, negdje kod Prijedora. Bekim Fehmiju je igrao komandanta,  ali u porodici nismo vjerovali. (Pa ni ikada je za vrijeme zajedničkog gledanja uzviknuo: Eno mene…!). Tek kada je iz Beograda krajem sedamdesetih stiglo njemu priznanje kao prvom komandantu ovog aerodruma..!

S prve trznuo na ovu zanimljivost, pošto je pri kraju restauriranje  poznate slike Ismeta Mujezinovića Oslobođenje Tuzle i ponovim ideju oko izrade manje kopije na Galeriji ateljea u “rasteru”,  sa izdvojenim znamenitim likovima važnih za istoriju Grada. Ujedno i oko “problematizirnog” detalja u Spomen sobi (ratna puška) sa prijedlogom da se postavi monitor (slično kao sa onim gdje su Ismar i slovenačka glumica Špela Rozin) sa kadrom iz filma Partizanska eskarila kada je u krupnom planu glumac Bekim Fehmiju i tekstom ispod citira slavni slikar: Eno mene..!

P.S.

Kako dalje sa Almom? Razne su mogućnosti dosnimavanja: glumci  Alma Zaimović i Enes Nedžibović sada imaju preko šezdeset, kćerka Kanita dvadesetak manje. I jednim od najdramatićnijih prognaničkih iskustava – prvo Njemačka, pa deset godina Kanada, pa pod stare dane opet Njemačka…

Kad planirati premijeru? Najvjerovatnije narednog proljeća u okviru retrospektive SLIKE, FILMOVI, KNJIGE I BIJELI GOLUB (u zraku kako vuče sastavljene internacionalne Dječije zastave, na platnu 20 x 1,15 m – onaj veliki golub, treči što je ostao nepolomljen u zavjetrini velike scene Stadsparka u Örebru, a Bundavica spakovanog smjestio – ne u gepek, već na prva 4 sjedišta i prevezao u Tuzlu.

Idealnijeg prostora za promociju od Ismetovog ateljea nema, posebno zbog perfomansa u zraku sa Bijelim Golubom, nekoliko metara od restaurirane slike slavnog umjetnika. Pa prenijeti u Skandinaviju na norveški otok Stord, gradić Leirvik gdje je nastala ideja o Gljivi Mira – prvo položim po cvijet na vječna počivališta: profesora Odd Sande, arhitekte Kolina Anspacha i nekadašnjeg premijera regije Hordaland, Harry Herstada. Pa nastaviti u Bergen, EU grad kulture i turizma, gdje je projekat utemeljen i Örebro u Švedskoj, gdje je programski zaokružen…

U rodni grad, ako  uspije “prevazići sebe” do narednog Zvorničkog ljeta i vrate moji filmovi. A ovo uzgred: u desnoj gornjoj ladici redakcijskog radnog stola pod ključem su ostala dva poklonjena naliv – pera. Jedno čuvenog novosadskog majstora Aleksandra Deme (ima priča sa ilustracijom u listu Birač) i Pelikan komšije Svete Čečarića. Preko puta je bila vitrina, srednji dio, takođe pod ključem u kome se nalazila moja bogata novinarska i umjetnička arhiva. A sasvim na dnu jedan specijalni fotos u koloru koji je vjerovatno izmamio osmjeh onog koji je prvi ugledao …

* * * * *

A pošto je špica filma oštećena – ostaće tako i najvjerovatnije “naštiklati” autora u krupnom planu da direktno u kameru ispriča odiseju filma i nakloni sjenama Hajrudina Šibe Krvavca, Teufika Tufe Bušatlića, Milorada Đorđevića i juče preminulog Svein Mønneslanda. I na kraju od srca hvala Robertu Andrejašu!

 
(Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA).

____________________________________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje – Muzejska postavka Bijeli Golub; Reference osnivača projekta OVDJE. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA  u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira; info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com   Tel:060 33 89 166