12. Augusta 2026.

Piše Islam Hurem – Iluzija međunarodne zaštite BiH: Kako se finansira vlastito uništenje ?

Postoji li na svijetu još jedna država koja tri decenije iz svog budžeta plaća ljude koji rade na njenom raspadu?
Bosna i Hercegovina je ta država.
Nije to teorija zavjere. Nije to retorička konstrukcija. To je hladna, dokumentovana, svakodnevna stvarnost koja se odvija pred očima naroda koji je naučen da ne gleda — ili koji je toliko umoran od gledanja da je prestao reagirati.
Tri decenije. Tri sistemska paradoksa.
Tri načina na koja Bosna finansira vlastito uništenje.
Diplomatija koja lobira protiv države koja je plaća!
Dejtonska “luđačka košulja “..mirovni nesporazum nije samo podijelio teritoriju.
Podijelio je i državu iznutra — njene institucije, njenu upravu, njenu diplomatiju.
Etnički ključ, ta bh. originalnost koja sve pretvara u karikaturu, ušao je i u Ministarstvo vanjskih poslova.
Ambasadori i konzuli postavljani su ne prema kompetenciji i lojalnosti državi — nego prema stranačkim dogovorima entiteta i kantona.
Rezultat je bio predvidiv svakome ko je htio vidjeti.
Dio diplomatske mreže Bosne i Hercegovine godinama je radio — ne za Bosnu.
Radio je za interese Beograda i Zagreba.
Šutnjom tamo gdje je trebalo govoriti. Lobiranjem protiv Bosne tamo gdje je ju trebalo braniti. Izgradnjom odnosa koji su služili drugima.
Sve to plaćeno iz budžeta države koju su trebali predstavljati.
To nije pretpostavka.
To je iskustvo koje su živjeli oni koji su bili unutra i koji su vidjeli kako sistem funkcionira iznutra.
Možda nigdje na svijetu ne postoji sličan primjer. Država koja plaća vlastitu diplomatsku sabotažu. Trideset godina. Bez posljedica. Bez odgovornosti. Uz punu svijest probosanske političke klase koja je o tome znala — i šutjela.
Budžet kao instrument secesije.
Svaki poreski obveznik u Bosni i Hercegovini koji plaća porez — finansira i Republiku Srpsku. Finansira entitet čije je rukovodstvo otvoreno, javno, bez zadrške izjavljivalo da je cilj otcjepljenje i pripajanje Srbiji.
Finansira strukturu koja negira genocid, slavi ratne zločince i svake godine korak po korak gradi paralelnu državu unutar države.
HDZ kontrolira kantone u Federaciji.
Uzima federalni novac.
Gradi paralelne strukture lojalnosti prema Zagrebu, a ne prema Sarajevu.
Ovo nije Dejtonska greška. Ovo je Dajtonska namjera — dovedena do logičnog ekstrema uz aktivnu pomoć onih koji su trebali braniti bosanski interes.
Jer probosanska politička klasa nije mijenjala sistem koji je trošio bosanski novac protiv Bosne. Nije mijenjala jer joj je taj isti sistem davao udobnost vlasti, privilegije funkcija i iluziju da nešto znače.
Narod je plaćao. Dvaput.
Jednom porezom. Drugi put budućnošću svoje djece.
Armija koje više nema — i garancije koje nisu stigle.
Armija Republike Bosne i Hercegovine bila je nešto što malo koja institucija u ovoj zemlji može reći za sebe — bila je legitimna.
Izgrađena u vatri, od naroda koji se branio golim rukama, izrasla u silu koja je zaustavila projekt koji je trebao biti gotov za nekoliko sedmica.
Ta Armija je rasformirana bez jasnih garancija uz podršku probosanske politike.
Integrisana u zajedničke snage koje su trebale biti korak prema NATO-u.
Prema euroatlantskim garancijama sigurnosti. Prema budućnosti koja je obećavana kao izvjesna.
NATO nije došao.
Garancije nisu stigle.
Ostao je samo — prazan prostor gdje je nekad bila jedina stvarna polica osiguranja koju je Bosna imala.
Rasformiranje Armije bez ispunjenih preduslova bila je jedna od najvećih strateških grešaka u historiji ove države. I donijeta je svjesno, uz pristanak onih koji su trebali čuvati bosanski interes, u zamjenu za obećanja koja su se rasplinula čim su potpisani papiri.
Na kraju — pitanje koje ostaje !?
Iluzija međunarodne zaštite bila je najskuplji politički proizvod koji je ikad prodan bosanskom narodu.
Prodavana nam je “magla”trideset godina. Prodavana svjesno.
Prodavana od onih koji su znali da “međunarodna zajednica” nije institucija — nema adresu, nema misiju zaštite Bosne, ima samo interese koji se mijenjaju.
Schmidtova ostavka nije kraj jednog čovjeka. To je kraj iluzije !
Bosna i Hercegovina financirala je vlastite neprijatelje.
Plaćala je diplomatiju koja je radila protiv nje. Razgradila je jedinu vojnu silu koja ju je mogla braniti.
I sve to — uz blagoslov onih kojima je narod dao povjerenje.
Dok god to ne imenujemo jasno — ne možemo početi graditi izlaz.
Vrijeme više nije luksuz koji možemo trošiti na iluzije.
Smrt fašizmu !
***naslovna fotografija umjetno generisana
Prethodni post

Piše Zlatko Dukić – Ljeto laži, podvala, prijetnji…

Sljedeći post

Istraživanje ● General (Retd) Corneliu Pivariu: Sporazum iz Meke i nova sigurnosna arhitektura Bliskog istoka

post-bars