Sjećanje na Samira Mustafića – Čovjek sa osmjehom, a otišao kao heroj…, jedan je od brojnih naslova na Googlu…

Piše Sead Hambiralović  /  V A N R E D N A

I samo je moglo ispasti tako prohladnog jesenjeg prijepodneva da otšutim svoje na spomeniku policajca Samira Mustafića, 1986 – 2025. koji je izgubio život spasavajući drugog. Na godišnjicu tragedije u martu je otvoren. Razlog više da pogledam idejno rješenje. Vidio sa bicikla  nekoliko puta žureći u servis Genelec da pogledaju problem na laptopu. Dopalo, posebno što je i kvalitetno urađeno. A planirao maksuz doći i duže ostati.

Zastaje čovjek sa štakama. Nedavno je operisao kičmu. Jedva nekako klajka. Zaokupljen sam spomenikom.

–        Iz Srebrenice je…- dobaci.

Zateče ova informacija.

–        Iz Srebrenice?!

–        Da, iz Srebrenice…

Promaklo zbog nekih drugih, ličnih drama na relacijama Tuzla – Zvornik. A svakog petka putujem srebreničkim u 13 u rodni grad, nedeljom povratak u 18.30 istim busom, nakon što spustim sa balkona Bijelog Goluba i unesem  u hodnik. Za svaki slučaj zbog nevremena dok sam odsutan.

Na Google je nekoliko desetina objava šta se desilo u rječici Jali. Koja jednom ili dva puta godišnje opasno nabuja… I baš tad desila tolika stihija. Sve dodatno zamrači – pored svega poznatog, Samir je iz Srebrenice! Tog dana on je samo radio svoj posao, smatrao da tako treba. O tugo, zar je baš moralo tragično..?!!

Ima i drugih poslova, ali mnogo, mnogo lakših, pa i najlakših. Ne ide nam pa ne ide – političare sa bilborda bolje ne spominjati. Nedavno pisano o skandinavskom modelu na koje bi se moglo ugledati. Samira zapalo da tako zarađuje svoj hljeb / kruh gdje zna biti i glava u torbi. Ovo na Jali za nevjerovati! Lijep, mlad i vedar čovjek, veoma poštovan od kolega.

A ima li – nema veze prizor brojnih opuškaka (izbrojao dvanaest) pored lijepo dizajnirane kante za smeće? Neće biti slučajnost. Pretpostaviti zašto nisu spušteni na predviđeno mjesto… Može biti nakupilo se zbog mnogo čega, pa i onih sa bilborda. Davno spominjao kratki, slučajni susret sa gospođom iz južnijeg dijela naše zemlje koja veli da nam nikada nije bilo bolje! – muž i ona zaposleni su u državnim firmama… Jah!

P.S.  Da, da neka ovo obilježje bude svjetionik, prilika za škole da svake godine posvete čas Samiru Mustafiću, a prolaznici makar malo zastanu i  sjete se ovog divnog mladog čovjeka.

(Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA).

____________________________________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje – Muzejska postavka Bijeli Golub; Reference osnivača projekta OVDJE. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA  u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira; info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com   Tel:060 33 89 166