Agilna bosanskohercegovačka pjesnikinja Belma Omeragić, autorica knjiga za djecu „Prah Plavog leptira“ i „Nestašni Plavi leptir“, danas (21.09.2026.) je za štićenike tuzlanske Javne ustanove za odgoj i obrazovanje djece sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju priredila jednu od svojih pjesničko-edukativnih seansi, u okviru koje se, kako kaže, smijalo, pričalo, odgovaralo, postavljala pitanja i – što je najvažnije – pažljivo slušalo.

  Jer, kada Belma Omeragić dođe među djecu, ona sa sobom ne donosi samo knjige. Donosi jedan drugačiji svijet. Svijet u kojem nema „teških“ pitanja, nema pogrešnih odgovora i u kojem svako dijete ima pravo da mašta, da se raduje, da bude radoznalo i da svoju maštu pretvara u priču.

  Upravo takav odnos prema najmlađima postao je jedno od prepoznatljivih obilježja njenog književnog stvaralaštva. Njene priče, pjesme i likovi nisu samo napisani da bi se čitali. Oni su tu da se s njima razgovara, da se kroz njih postavljaju pitanja, otkrivaju osjećanja i otvaraju vrata svijeta u kojem je sve moguće.

  Belma je prepoznatljiva po svom jedinstvenom pristupu u radu sa djecom. Svaki njen nastup ima edukativni i emocionalni karakter, u okviru kojeg književnost pretvara u živo iskustvo kroz koje djeca uče da izraze emocije, razvijaju empatiju, prihvataju različitosti i otkrivaju ljepotu pisane riječi.

  Posebno mjesto u njenom stvaralaštvu zauzimaju djeca sa posebnim potrebama. Njima Belma, na svoj način, poklanja tajne svoga srca. Ne dolazi pred njih kao neko ko će im nešto „objasniti“, nego kao prijateljica koja želi da ih sasluša, nasmije, ohrabri i povede u svijet u kojem i njihove želje, snovi i maštanja imaju svoje mjesto.

  Njene interaktivne radionice zato često prerastaju u male pozorišne predstave, časove mašte i razgovore u kojima djeca postaju ravnopravni učesnici. Ona ih podstiče da govore, pitaju, zamišljaju, odgovaraju, da se smiju i da bez straha pokažu ono što osjećaju. A upravo je to, čini se, i najljepši dio njenog književnog poslanja – pomoći djetetu da shvati da je njegov unutrašnji svijet vrijedan pažnje.

  Belma – „Plavi leptir“ bila je obradovana raznim pitanjima djece, na koja je, kako kaže, ponekad teško pronalazila odgovore.

  -Teško mi je bilo objasniti kako je diplodokus mogao biti vegetarijanac i ne jesti ćevape, a bio je tako ogroman, najveći, kaže Belma Omeragić. Kornjačka ljubav bila im je posebno interesantna. Pogotovo kada joj se pošalje poljubac, a zauzvrat stigne cijela zaliha onog najljepšeg – kikotnog dječijeg smijeha!

  I dok je „Plavi leptir“ lepršao kroz botaničku baštu uz zvuke klasične muzike, film „Moj drug i Pauk“, čika Zdenke i Darka, privukao je takvu pažnju djece da se gotovo nije ni treptalo. Oči su sjale „ko fildžani“, a dječija radoznalost pokazivala je koliko je malo potrebno da se otvori vrata jednog drugačijeg svijeta – svijeta u kojem mašta nema granica.

  Ovaj kratki film, nastao prema tekstu iz zbirke „Nestašni Plavi leptir“, posebno oslikava Belminu posvećenost djeci sa autizmom. Govori o razumijevanju i prihvatanju različitosti, podsjećajući da djeca svijet često doživljavaju prije svega srcem i emocijom, te da ljubav, pažnja i iskreno prijateljstvo mogu prevazići mnoge prepreke.

  A upravo kroz takve susrete Belma pokušava ostvariti ono što je, možda, i najvažnije u njenom stvaralaštvu za djecu – da književnost ne ostane samo između korica knjige.

  Ona želi da njeni junaci izađu iz knjige, da sjednu pored djeteta, da ga nasmiju, da ga povedu u pustolovinu, da mu pomognu da nešto nauči, ali i da mu pokažu kako nije samo u svojim snovima. Zato su njene radionice mnogo više od književnih susreta. One su svojevrsni most između stvarnog i zamišljenog svijeta.

  Na jednoj strani tog mosta nalazi se svakodnevica, a na drugoj svijet u kojem leptiri govore, životinje osjećaju, djeca mogu biti junaci, a ono što se ponekad čini nemogućim postaje sasvim moguće.

  I možda je baš u tome tajna „Plavog leptira“. On ne dolijeće samo iz jedne knjige u drugu, niti samo od jedne dječije ruke do druge. On putuje od srca do srca.

  -U druženju sa ovom djecom moje srce se napunilo pozitivnom energijom, tako da ću ovaj nastup dugo, dugo pamtiti, kaže Belma Omeragić.

  A vjerujemo da će ga dugo pamtiti i mališani iz Tuzle. Jer, u njihov svijet danas nije stigla samo pjesnikinja. Stigao je i jedan nestašni „Plavi leptir“, pun priča, pitanja, muzike, smijeha i – što je najvažnije – ljubavi.

  Inače, Belma Omeragić bit će i gost ovogodišnjeg Sajma knjige u Tuzli, na kojem će u nedjelju, 27. septembra, sa početkom u 12 sati, promovisati svoje knjige za djecu od pet do 105 godina „Prah Plavog leptira“ i „Nestašni Plavi leptir“.

  Promociju će moderirati njihov urednik Zećir Hasić.

  Biće to još jedna prilika da „Plavi leptir“ raširi svoja krila, sleti među čitaoce i podsjeti odrasle na ono što djeca odavno znaju – da je za ulazak u svijet mašte ponekad potrebna samo jedna lijepa riječ, iskren osmijeh i neko ko će ih pažljivo saslušati.

  Nema sumnje da će i na promociji biti pitanja.

  Možda i onih na koja ni pjesnikinja neće odmah znati odgovor.

  Ali će znati ono najvažnije – kako djecu povesti tamo gdje nema zidova, nema ograničenja i gdje svako može imati svoje mjesto.

  Tamo gdje Plavi leptir uvijek ima dovoljno prostora da raširi krila.

 TEKST – Eset MURAČEVIĆ

Foto -privatna arhiva