Mnoge čekaju na “red”, a imponovalo je objavljivanje 867 kolumne na stranici Panonska slana jezera.

Piše Sead Hambiralović  

A još znakovitije koje Fb vadi iz naftalina i traži odobrenje da reprizira ranije objave od prije godine, dvije, tri pa i pet! Ponekad i po dvije na dan! Imponuje, ali nerado kliknem, jer u svemu treba mjera. Onda dosta  zahtjeva za prijateljstvo na raniju stranicu pod mojim imenom. Sve ispokušavano u servisu Genelec – zaturila se šifra. Nađeno neko komplikovano rješenje, odustao i razlog otvaranja nove adrese Gljiva Mira. Žao mi nekih tekstova i fotosa…Ima li ga ko može pmoći, bez se šalje LK..?

UČESTALO REPRIZIRANJE KOLUMNI: U nedelju naveče, samo što sam stigao iz rodnog grada zadovoljan što je nakon jednogodišnjeg natezanja kompromisno riješen problem u najkomšijskijoj zvorničkoj ulici (promotivno otvorena Muzejska postavka Bijeli Golub) zbog parkiranja  ispred ulaza. Fb predlaže da kliknem ako želim da pusti važnu kolumnu od prije 5 godina Bijeli golub ponovo (ne)leti 346 – ZAŠTO JE ZVORNIK- TUZLA 51:49. I fotosima Druge Barnens fredsgala na Velikoj sceni Stadsparka u Örebro sa Bijelim Golubom u okviru scenografije; na drugom detalj aule Vivala centra sa Bijelim Golubom u zraku kako vuče Dječije zastave sastavljene na platnu dužine 40-tak metara. Početak je instaliran u novootvorenoj dječijoj galeriji Fredssvampen (sa probranin najboljim koje su 97. uradili učenici škola Tuzlanskog kantona) osnovanoj kao uspomena na onu u mome Zvorniku 4 mjeseca pret rat i likovni konkurs Tata, ne igraj se rata…;  u sredini je fotos modre Drine i koja koicidencija – u nedelju ujutro postavio tri lijepa fotosa sa potpisom Drina je Drina pred zalazak sunca, a Panononika Panonika nakon uspješne sezone; četvrti fotos s razlogom montaža zadnjih korica mojih knjiga Novo sunce i Bijeli cvijet iznad puta i pridodatim sačinjenim od „taša” iz Drine…

ZNAK LI JE NEKI OVO?: Na postojeću situaciju kod nas i svijetu mnogi su zašutili. Pa i oni najpametniji dokle je došlo. Nemal i predvidio prije dvadesetak godina sa dječijim video – igricama, a pisano da bi neke fajde od ona dva moja polemička članka i dvogodišnjeg programa Škole za dječije ambasadore mira. Stade se u Skandinaviji sa prodajom dječijih ratnih igračaka. Kod nas godinama ni mukaet, tek na jedvite jade direktno nagovorio poznati Market Zvorničanka i makli, Bingo godinu kasnije u Tuzli…

A oko onih pravih ratnih igračaka zaigralo se strašno po svijetu. Na sve te strahote požari, klimatske promjene da crnjeg nema, a tek šta i goreg može snaći! Pametnom dosta, a ovo moje ne treba računati niti imam nekih iluzija da će lako preokrenuti na bolje. Ali i neki pokušaji su „nešto”. A zgodnije destinacije od Slanih jezera nema.  Prepoznato i ovog ljeta sleglo toliko turista sa svih strana svijeta. 

Temelj je udaren, posebno zdravstvena strana – studirao mnoga lica, razgovarao i prilika nad prilikama da ovdje možda bude neki novi početak kod nas i dokle dostigne…  

PERFOMANSI ZA BOLJE: Recimo od spominjanih vezano za pušenje, makar smanjiti. I grdne propratne navike, opušci bacaju posvuda. Malo po malo, nakon druge sezone izravnog kontakta sa pušaćina na mojoj inspirativnoj destinaciji, stalo se! S lijepom se sve može – kojima sam prilazio sa smiješkom. Otklimali bi, sageli se i bez riječi bacali u kantu za smeće. Poneko i sa hvala. Neki da  pogriješio u procjeni da će dvojica prijatelja pored zidića do drvenog mostića baciti ili zagurati opuške u pukotine. Nisu, uredno bacili u obližnju kantu za smeće Husein Džihanović i Senaid Halilčević. Drago što me prevario prvi utisak, podržavaju inicijativu – vide se na fotosu sa unukama.

Primilo se, niko se nije pobunio ili mrko pogledao, pa je Gornji slap kao apoteka. Već na plažama ima zaguranih opušaka u šljunak, manje nego ranijih godina. A više na pjeskovitim plažama nekoliko poznatih turističkih destinacija. Valjaće za narednu sezonu smisliti nešto dodatno i koliko toliko kod nas bude još manje.                                                                                                

A znalac li je neki u pohvali knjige i sa finesom velikih slova svake riječi naslova Panonika – Priče Sa Slanih Jezera.

Plakat se još nalazi na sva tri ulaza, a naznačeno da je prihod od prodaje za razvoj projekta Gljiva Mira.

Anesa Alibasica, koji je u Francuskj, zainrigirao kamen za pod glavu pa „isprobao”. A „dijasporni” Šveđanin Mustafa Hasifić, ne može bez sata, pa ni ispod slapa. Hehe, evo i lične: zaboravio moje kupače u kabini za presvlačenje. Haman upratio Muhamed Atić gdje ostavljam biciklo u hladu, rođak nekadašnjeg gradonačelnika Saliha i – sutradan, uz miješak vratio. Evo i Šefika Hodžića na fotosu sa djedom, isprobao „picugin” na Gornjem slapu i razlog više da će nanovo iz Njemačke. A tek poruka prekodrinske Helene Živanović Takač iz Pečira, poznatog po roze jezeru: Oduševila narodom, istorijom Tuzle i naravno sa Vašim angažmanom na slanim jezerima. Posebno belim biciklom sa nalepnicom- registracijom Gljiva Mira na zadnjem blatobranu. A tek otvorena srca ovoga grada svih sa kojima smo moja drugarica i ja bile u kontaktu. Posebno dojmili neki lepi običaji i pokušati primeniti kod nas: otvorenost, ljubaznost i vedrinu…

To je to i često ponavljam: mostove graditi treba… Među ljudima i narodima, a za oproštaj sezone i doviđenja, ili po japanski sayōnara uspeo se jednog od zadnjih sunčanih dana na Gornji slap i smjestio u zgodnu hladovinu sa knjigom Tužna felisidada, Vuk Rodić. To su one spominjane koje mogu za plaže posuđene u biblioteci, a Mali roman o tišini, renomiranog književnika Semezdina Mehmedinovića već je za uveče i stolne lampe…

VREMEŠNI PAR: Povremeno bacao pogled na rijetke prisutne. Vidim mlađu ženu koja se dugo nečkala da uđe u bazen. Tu imam dosta iskustva sa ledenom Drinom u maju i Sjevernim morem pored Bergena. Ne klasični savjet, već „inovirani”. Predstavim se kad „naša”, arhitekta u Gracu gdje imam dosta prijatelja. I koja koicidencija nakon kratkog razgovora. Veli da u Austriji ima neko manje jezero sa slanom vodom, a ulaz je oho- ho, 65 evra! A samo što sam nastavio sa knjigom, zastade vremešni par i na engleskom će:

–      Je li voda u bazenima za kupanje?

–      Da, da.

Lica im se razvukoše u osmjehe.

–      Plaća li se?

–      Ne, ne…

Pa i nisam baš nešto sa ovim jezikom da objašnjavam oko završetka sezone. Bili su iznenađeni tom informacijom – zahvališe i produžiše ubrzanijim koracima. Vjerovatno do obližnjeg hotela, pa nakon što uzmu što treba požuriće natrag…

(Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA).

____________________________________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje – Muzejska postavka Bijeli Golub; Reference osnivača projekta OVDJE. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA  u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira; info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com   Tel:060 33 89 166