Ili: U životinjskom svijetu pravila se znaju, pa i u gradskim uslovima. Najbolje prolaze kućni ljubimci. Zasluženo, kao „nagrada” ili „most” za nova poznanstva. Na fotosu uobičajeni prizor na tuzlanskoj pješačko – biciklističkoj stazi…

Piše Sead Hambiralović

A ljudska vrsta, oni najjači i najnaoružaniji se nakon pat-pozicije jednog bezveznog rata u Ukrajini, sa eskalacijom sukoba na Bliskom istoku, prevazišli sebe u „pumpanju” straha. Ostali suodgovorni zbog nečinjenja nikako da udruženo prevagnu dok ne bude kasno i pokuša drugačije.

A nastaviti sa netipičnim primjerom dokle se zagrdilo ili kako stojimo „lokalno”. Pa ovako početi: E, moj Šico, šta si doživio u rodnom gradu a volio više od zjenice oka (uzdahnuo nakon prošle kolumne, i onog tuzlanskog prošloproljetnjeg “odjeka” sa zidnim satom nariktanih kazaljki  pet do 12 ispred poznate Ismetove slike a lijepo uklopljeno kada se kliknu reference u impresumu.

OTAC DAO PRVI NADIMAK:  A s razlogom  genetska strana – njemu prikačili Okooo pošto je nosio naočare za vrijeme fudbalske karijere. Bio je “neko” po više linija: na položaju, prvi stoni- tenis poigran je ispred naše stare kuće (u priču je ušla malešna Zilha Bazardžanović kada je pitala da objasni tu neobičnu igru. Bio je s prijateljima, Enverom i Fadilom Skopljaković, narodnim herojima – jedno vrijeme osnovna škola u Beksuji nosila njihovo prezime a kao ptotuteteža u Srpskoj varoši škola ime Braća Obradović.

Vele zauzeo oko osnivanja fudbalkog kluba na Diviču, bio dugo na čelu “Drine”, svirao harmoniku, na časove išao u Beograd kod Radojke i Tineta Živkovića. Krenuli zivkati, ali nije baš išlo da “svira” po sijelima i svadbma i brzo se riješio “dalape”, dugmetare. Kod njega poznati svraćali na proputovanjima SA- BG i obratno, šezdesete putovao u Rim na Olimpijadu…

FADIL I FARUK KUMOVALI: Među djecom “pohvalio” kako me otac zvao pa Vidakovci izvedoše u Šicko. Taj nadimak je trajao do sedmog razreda – jedino tako ostade da zove Senad Bubreg. Prešlo u Šile, a kumovali Fadil Talavanić i Faruk Ćaklovica. I koja radost mojih Vidakovaca i Beksujana prelazak u VII a, ili je b; za školski tim u fudbalu, odbojci, vjerovatno i rukometu zaigrao još u “šestom”; u gradu jedina konkurencija u trčanju bio nekoliko godina stariji Mustafa Alidžik, a u stonom- tenisu Enver Caco Numanović.

Preseljenjem u novu kuću nanizali se novi nadimci: Brada, Poglavca a nekoliko izvedeno sa umjetničke i novinarske strane. Hambi u srednjoj školi u Tuzli; u Švedskoj etiketiran kao Krumenul, pa je Radmila Johansen u Antologiji našla značenje: “zavojita linija, neko koga je teško razumjeti, pratiti, a posebno godilo i ono po novinama, Bosnier. A nisam siguran gdje smjestiti Bebana i navjerovatnije uklopiti u najnovije, stalo pred koronu i haman nastaviti.

NE DADE SE UMJETNIČKI PAVILJON: Obaška slikarstvo i prve slike izložene kada sam se zalaufao sa večim formatima i postavljene na spratu gdje se nalazila zbornica. Naravno da se s ponosom smješkao Joco Pantelić. Ono Štiklica nije se smjelo glasno, da bi nekoliko godina kasnije zajedno sa svojim nastavnikom predstavljao Zvornik na Međurepubličkoj izložbi Sava, gdje je fotos moje slike, sa još dvije, pretpostaviti iz Srbije i Hrvatske, jedine našle u katalogu – što je u to vrijeme bilo golemo. A oko prve izložbe u Tuzli Dragiša Trifković je (i) zbog zavičajne veze odmah upisao termin u reprezentativnom Umjetničkom paviljonu. Uz podršku Zvornika katalozi i plakati oštampani u Grafičaru, što se nalazio preko puta kina Centar…

Ne dade se zbog slijeganja Paviljona i u zadnji čas termin  je premješten u foaje Radničkog univerziteta. Hasan Hadžiavdić otkupio “Đugum” za sarajevski Satekts, zagrebački prof.dr. Boris Puhlovski dvije slike, plus jednu njegov kolega…Već oko samostalne izložbe za vrijeme studija još je zanimljivije priče…

MEŠINA DILEMA: Biće da me išlo i pisanje kada je ispao “problem” nastavniku Mehmedu Hudoviću oko druge nagrade na opštinskom konkursu. Gordani Imširović, prva a za drugu se dvoumio između moga rada i Jasne Jenčiragić. Hehe – prelomio da odluči “kocka”! Imao sam više sreće u izvlačenju a poslije kajao što nisam džentlmenski prepustio. (A pod uzgred budi rečeno, dok je Meša bio na čelu SIZ-a kulture, dogovoreno da budemo koautori monografije Zvornika. On istorijski dio, a meni noviji, plus dizajn. Negdje je zapelo i odustao, ne može se sve stići. Zbrženo, pa je Alija Uzunović nakon rata sveobuhvatno dopunio.

Fotos koji sve govori: Zekira Kikanović

ČEMU OVOLIKI UVOD? Napokon se ušlo u trag jednoj izuzetno važnoj  publikaciji. Pomogli u tuzlanskoj Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Derviš Sušić. Hvala Sabini Babajić, Suzani Antunov i Merimi Muslimović. A razumjeti brigu roditelja i rodbine za sve naše koji su poslom ili iz drugih razloga zadesili u zemljama Bliskog istoka. Zekire Kikanović sin Elmedin je u Kataru u Dohi. Bivši je reprezentativac naše zemlje. Nakon što je izredao po godinu- dvije: Kuvajt, Emirati, Bejrut sada igra za Al- rabi. Gusto je, na znak sirena sklanjaju se u podzemne garaže. Neki dan bez publike odigrali utakmicu play off i pobijedili. Naš Elmedin dao je 21 koš…

A ova institucija s razlogom je pri srcu i spontano nadošlo najnovije – PRIČA O “NEVAKTU” DERVIŠA SUŠIĆA. Kako sam spočetka rata spuštenih roletni stao sa ćitanjem na trečini knjige spuštenih roletni. Nekoliko dana krio kod sredneg očevog brata na spratu žute kuće u najkomšijskijoj zvorničkoj ulici. Dvije noći kod Dragana Stefanovića, jednu kod Nijaza Hadžialića. Dragojub Stojanović pozvao na ručak, a sa ulice glasovi kako traže kod kuće…

Fićo u centru Tuzle….

VEDRINE NAMA TREBA: Opet je “nevakat”.  Zato i trunka dobra ili osmjeh u ovim (ne)vremenima znači puno – čovjeka prema čovjeku –  na ulici, poslu, o komšiluku da se ne govori. Hvala i Amiru Ostrakoviću iz servisa Genelec što razvedri dan i u sekundi riješio problem na laptopu. Ili koje dvije lijepe i poučne teme su uskoro planirane – jedna sa tuzlanskog, a druga sa graničnog, prekodrinskog kraja.

Pa i taj “skoskani” fićo u centru Tuzle juče godio oku: em vedre boje, em bijelih presvlaka, em gume sa bijelim felgama, em bijeli volan. Ostavio poruku ispod brisača da se vlasnik javi. U svakom slučaju – bravo majstore!

U vezi: https://regional.ba/bijeli-golub-ponovo-ne-leti-847-nova-provala-uoci-praznika/

(Nastavak u narednoj kolumni)

Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA.

_____________________________________________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje – Muzejska postavka Bijeli Golub; Reference osnivača projekta OVDJE. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA  u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira;   info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com   Tel:060 3389166