30. Marta 2026.

Bijeli golub ponovo (ne) leti 850 * MOJE SRCE (NI)JE OSTALO U „GLINICI”

Ostalo u arhivi ako je šta i koliko sačuvano, u rodnom gradu u prizemlju zgrade Z-14, od obdaništa – ostaci loga nekadašnjeg Omladinskog kluba ove kompanije, novog naziva Alumina.   

 

SERIJAL NADIMCI I AKTUELNA ZBILJA (2)                                                                                                                                                                                     Piše Sead Hambiralović                                            

A prekrajanje (h)istorije, cenzurisanje važnih događaja  ili brisanje tragova ustaljena je praksa na našim turbolentnim prostorima. U Tuzli nejasno šta je sa arhivom davne Pedagoške akademije? „Aktueliziralo” što nema traga fotosa i objave dolaska slavnog gosta na svečanost u PA, ima tekst u zvorničkom Glasu sa Drine, posebno nestale slike velikog formata što se nalazila u kabinetu tadašnjeg dekana… Ponešto izdvojiti kako stoje stvari u rodnom gradu. 

 

SAČUVANA MONOGRAFIJA: Među pisanim tragovima ostala je sačuvana monografija Tvornice glinice Birač na sh. i engleskom jeziku štampana u Veroni. Na fotosu naš kolumnista kako vodi jednu od pres konferecija u sali Kolegija ove kompanije. S lijeva na desno: Hrusto Tupeković, Slavoljub Vračević, Fadil Sulejmanović, Sead Hambiralović, Kjašif Smajlović, Gordana Imširović Mandić, Hasan Hadžić i Nevenka Nikolić.

 

A konačno se ušlo u trag katalogu sa 15. Susreta aluminiaša Jugoslavije 1986. u Zvorniku zahvaljujući Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Derviš Sušić „via” Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine poslate digitalno. Jedan primjerak je takođe u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike srpske. U zvorničkoj ni jedan, niti Biltena, niti medijskih izvještaja, kao i filma koji je nestao sa ostalim iz Filmskog kluba Birač, što se nalazio u prizemlju zgrade Z-14, naspram Šahovskog kluba. Po prijateljskoj liniji obećano da će se kontaktirati Alumina, nasljednica Tvornice glinice Birač, nekadašnjeg giganta jugoslovenske aluminijske industrije. Istekla je druga sedmica još nema povratne informacije… 

 

 

KAKO KO BRISAO TRAGOVE: Poznata je priča o nestaloj filmskoj arhivi, autorskim filmovima i višegodišnjoj trakavici „tvrđenju pazara” ima – nema?! Pored nekoliko nagrađivanih na festivalima amaterskog filma, među najznačajnijim je i epizoda iz serijala novosadske TV „Varošarije” sa ponajboljim presjekom ondašnje kulture, a posebno spomenuti film o vjerovatno najznačajnijoj manifestaciji drevnog grada pored Drine.

Od štampanih tragova ima koliko ima nakon prelistane arhive u tamošnjoj Biblioteci. Dosta je iskidanih stranica i kako ko je bio cenzor i odlučivao šta da se skloni. Slično i sa arhivom Radija Zvornika snimljenih emisija. Prvi put postavljam pitanje kako bi bilo lijepo podsjetiti se i na „Osvitu” pustiti. Znaju- ne znaju išta ton- majstori Miki Salihović ili Mesur Krndić? Bilo i suza jer nekih dragih autora više nema, a tek kako bi se obradovali  Pero Spremo i sestra Olja, malešni bili u Grupi Memnuma Kasuma kada smo snimili himnu  Dječijeg radio žurnala. Eh, da je sačuvana i emisija Nedeljom u 12 kada sam sa mikrofonom i „uherom” posjetio dr. Ljahova u stanu iznad Apoteke ( lik u filmu Otac na službenom putu –  naklon sjenama scenariste Abdulaha Sidrana, op.a).  A tek koji su odjek imale dvije predratne emisije „Šala i zbilja kokuznih vremena” sa legendarnim Avdibegom Fidahićem… (U skandinavskoj Bosanskoj pošti, objavljen je čanak potom filmska storija na TV Tuzlanskog kantona Avdibeg u šetnji. Dugo se zagovara TV serijal od dvadesetak epizoda Šala i zbilja kokuznih vremena, dosta je snimljeno radnog materijala i jedna od opcija ako se krene u saradnju sa Filozofskim fakultetom i uključe studenti…

PLATE KAKO KOME: Ovaj put oko nekih iskustava i haman “opravdalo” zaposlenje iza koga je stajao Grad u nekada čuvenu Energoinvestovu Tvornicu glinice Birač, gigant jugoslovenske aluminijske industrije sa 2500 zaposlenih. A kako su se drugi zapošljavali, odmah zapalo oku. Bračni parovi do čitavih familija. I najglasniji na sindikalnim skupovima kada se rješavalo oko “plata”. Za 17 godina samo jednom prisustvovao – smučilo! Jedan od radnika neki dan veli da je počeo raditi u Glinici 1979. i već je postojala sistematizacija radnih mjesta i analitička procjena i ne sjeća ko je uradio. Kasnije dopune i promjene su išle preko Ibre “Slovenca”,  poslije radila neka firma iz Beograda…

I dugo ostao u prvobitnom statusu referenta (Pričalo: njemu i ne treba veća plata-  slike, knjige, filmovi, radio- emisije…op.a) da bi napokon urađene neke neovisne stručne procjene, pa će Nusret Sarajlić, direktor Plana i analiza da je radno mjesto šef informisanja i propaganda – glavni i odgovorni urednik novina napokon primjereno bodovano. Plus nabaviće se specijalni kompjuter na kome će se moći obavljati sva grafička priprema (prelom) i sasvim ubrzati i olakšati. Ne dade se, oglasiše se ratne trube spočetka 90-tih, a tu tehniku već je imao bergenski BIKS, pa će direktorica Ranghild Ihle da me pošalju na šestomjesečni kurs. Odbio, dovoljno što sam znao sav proces “rave” štampe i montažu, a bez želje da po vas dan “dubim” pored velikog ekrana i dodatno zamaram autorske vijuge. Po mojim skicama i uputama s početka je pomagao Per Magnus Øgård, a prelaskom u Švedsku poletarci Toni Ćatić, potom Tarik Kadić…

 

Detalj iz zvorničke Sportske hale na pauzi snimanja Aluminijade, lijevo kamerman Mensur Krnić, desno naš kolumnista.

INFUZIJE ZA “NAGRADU”: Sve je potanko romanu Bijeli cvijet iznad puta, 2012. i da se svede predratni period kako sam redovno nagrađivan pred nove godine onim infuzijama zbog zamora i stresa. I biće opravdao onu davnu preporuku od strane Grada.

Prošle godine tutnuta  podebela knjiga Rajka Dukića “Birač-Alumina”, autorsko izdanje 2020. ( A da, nakon one prve nagrade, zlatne medalje za slikarstvo na Energofisu, Susretima radnika moćnog Energoinversta, zamolio da uradim umjetničku sliku za direkciju Rudnika boksita. Eh, zamolio ako nije maknuta neko uslika i pošalje fotos.., op.a). Beli da se upoznam sa korupcijom u zvorničkom gigantu, potpomognutom domaćim snagama, jedan će od nekadašnjih inženjera. Rasklopio na stotinu i nekoj stranici kad poznatih imenaaa sa krupnim iznosima. Ne stigoh vidjeti u kojoj valuti – u sekundi sklopio! Taman posla da išta pišem nakon one obavijsti da mi zbog “ratnih dešavanja” prestaje radni odnos, kao i polovici ostalih “drugačijeg imena”. Niti imao želje uganjati “otpremninu”…

Naravno pravi ljudi ostaju ljudi ma gdje bili. Čuvam original i svaka čast za putni nalog kolega iz uglednog beogradskog lista da mogu službeno izaći iz zemlje. A srce mi nije ostalo u Glinici..! Sit sam bio svega – namjeravao dati ostavku, pripremao se za otvaranje Agencije za multimedijalne komunikacije. Inspirisao sjajni prekodrinski novinar Zoran Amidžić, kako je od srca i kolegijalno  izveo onaj intevju kada sam direktno u kameru oko nekih muljavina druge priče, zaozbiljno razmišljao (i) oko osnivanja prve zvorničke privatne televizije.

 

GORANOVA OPASKA: Sa najvišeg mjesta ostavka nije prihvaćena tih predratnih mjeseci, a za ovu firmu veže još samo ostalo pitanje dokumentacije u mojoj kancelariji, vitrini i ladicama radnog stola: naliv- pero novosadskog majstora Aleksandra Deme (objavljena priča) i poklonjeni pelikan Svete Čečarića, koji je do svoje smrti čuvao filmsku arhivu. Opštinskim autom odvežen do vikendice – zatekao samo prazne koturove i desetak primjeraka moje dječije knjige Prava domovina. Paketi ove i Dva splavara mala nalazila su se u prostorijama Filmskog kluba i obje prodaju na dva prekodrinskog portala (?!) Neki predlagali da angažujem advokata, a dobri Goran Mulahusić, majstor umjetničke fotografije, da je dobro, neka se makar čitaju…

(U narednom nastavku kako su se “upalile lampice” oko razloga brisanja nekih tragova u Tuzli i Zvorniku sa mogućom Pričom o “Nevaktu” Derviša Sušića). 

Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA.

_____________________________________________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje – Muzejska postavka Bijeli Golub; Reference osnivača projekta OVDJE. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA  u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira;   info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com   Tel:060 3389166 

Prethodni post

Roditelj online – dijete offline: Ko koga zapravo odgaja?

Sljedeći post

April i maj u Coloseumu Koncerti i stand up koji će obilježiti proljetni program

post-bars