Pored tuzlanskog Filozofskog fakulteta sreo čovjeka markantnog izgeda. Odnekud poznat, a sve se odigralo u par minuta…

Piše Sead Hambiralović

U dokonoj šetnji i s osmjehom zastanem i obratim. Poznato je ime iz javnog života. Hehe, i ja sam njemu odnekud poznat. Kad izmijenismo glavno oko referenci, uzgred ako želim da budem član tuzlanskog Akademskog kluba…

Ovo kao uvod. I ponoviti da se ništa slučajno ne događa. Stajali tačno na mjestu odakle sam planirao kadar kako dekanu Filozofskog rukom pokazujem stakleni čošak na zadnjem spratu nekadašnje Pedagoške akademije. Davnih godina atelje prof. Miloša Lysoneka u kome sam dvije godine privodio ciklus  Kraj zelene rijeke – na zelenoj rijeci.

TRAGOVA NEMA..?! Sada je kabinet rektora Tuzlanskog univerziteta a ideja je kaHva – na fotosu samnom dekan kako razgovaram(o) sa rektorom, dok šefica Rektorata servira posluženje. I još jedan, sa Nisvetom kako se priključuje razgovoru – za ovaj portal odabrati bolji.

Više je razloga oko nesuđene posjete. Ostade li išta od tragova (i mojih!) od nekadašnje ugledne obrazovne institucije? U zgradi nema velike slike Dno mora (2,15x 1,20m) koja je otkupljena za vrijeme studija i nalazila u kabinetu dekana Hasanovića (evo je na naslovnici kolumne https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-ne-leti-829-trazi-se-dno-mora-u-tuzli/  ), onda prvo ukazivanje na TV-u, a posebno bar fotosi sa neke svečanosti na kojoj su predstavljene moje završene slike za predstojeću drugu samostalnu izložbu u Tuzli. Bez moga znanja jer sam bio na feriju u Zvorniku a tada nije bilo mobitela i bogzna koliko privatnih telefona da se javi. Od profesora najviše  bili zagrijani Vojka Vasiljević, Milisav Simić i Sreten Lukić – vjerovatno neko od njih predložio, vjerovatnije Lysonek… I koja čast da je na tu mini-izložbu pozvan slavni Ismet Mujezinović. Vijest iz novina našao u zvorničkoj Biblioteci – u Arhivu TK vele da imaju samo pohranjena studentska dokumenta, a oko nasljedstva PA sve prešlo na Filozofski fakultet.

UPALILE LAMPICE: Lijepo primio dekan i da se ponovo sretnemo tad i tad. U isto vrijeme stigao opet neko poznat. Kao imao sam prioritet i prvi ušao. Kratko ću izložiti svoje, ubrzo doznadoh eto i nekadašnjeg dekana. Poslije upalile lampice zašto se sadašnji više nije javio – nezgodna je tema, pa odgovornost oko arhive. Spomenuta slika trebala samo da kliknem jedan fotos u koloru – ustrebaće, a pisano o anegdoti u amfiteatru kako je došlo do kupovine nakon što se profesor Simić lično založio kod tadašnjeg gradonačelnika i sa kupovinom pomogne mladom umetniku…   

Zato logično vežem onu višemjesečnu blamažu i natezanje sa prethodnim rektorom – lično najavio se sekretarici , ništa od poziva – uzalud telefonirao da se prenese, slao mailove – svaki put biće da je eskivirano?! Eh, da je rektorica znala  ko je sve primao i kod nas i svijetu…(A koja tragedija i peh kada je sinulo ko bi u Örebrou mogao kontaktirati Kabinet švedske ministrice vanjskih poslova oko mogućnosti da me u Stokholmu “primi”. Imao sam taj program koji je polučio da se prestanu prodavati dječije ratne igračke. Pa pokuša i one “prave”, makar smanjiti. Da žene vladaju ovim svijetom vjerujem bilo makar malo bolje..Sedam dana kasnije atentat na Anu Lind! Naklon njenim sjenama…op,a)

Haj ne zamjeram, nije la(h)ko ni rektorima – pretpostaviti bojala nekih nezgodih pitanja, a sada sve jasno sa novim. Pričinilo da su fakulteti svetionici- mladost, budućnost. Ponadao da bi Pravni fakultet bio zainteresovan da na studentskim na vježbama razmotri u jednu zanimljivu i aktuelnu istraživačku  temu – moglo štampati kao stručna knjiga. Sreo zamjenicu dekana pa poslao pismo namjere – šutnja, a red makar s pola rečenice rutinski odgovoriti.

Nakon jednog događaja na ulici sa preplašenom grupicom studetkinja kada sam impulsivno reagovao, zavrijedilo da se nađe u kolumni

https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-ne-leti-451-sasvim-neobicna-sretanja/

Spomenuti i Studentsku službu. Raspisao se oko inicijative i pefomansa Ove mi cigare, makar smanjiti, kao sjećanje na prijeratnu inicijtivu tuzlanskih studenata Jedan dan bez pušenja. I ovaj put zadžabe išao, hoće- neće, niko se više nije javio.

Davni sastanak sa rektorom Univerzitera u Sarajevu, Farukom Čaklovicom. našeg kolumniste i prof.dr. Azre Jaganjac, Jedno vrijeme bila koordinator vezano za razvoj projekta Gljiva Mira.

AKADEMSKI KLUB: Ma, kakva država tako i obrazovanje, a završiti susretom s početka. Samo jednom bio „član” (na PA 75. godine predložili crvenu knjižicu, u krupnom TV planu gledala cijela Yuga. Sa dva razloga nekako  izvukao pred prve višestranačke izbore – ne ide da je glavni i odgovorni urednik novina svrstan. O drugom je šire i neki drugi put. A dobro to zvuči akademski klub – toliko pameti, toliki diljem BiH profesori i doktori, akademici a država na koljenima. Negdje je greška, dalje ne treba.

Moglo ovako, kobiva imam i ja nekog „štofa”, između ostalog metnuli u dva izdanja monografije Ko je ko u BiH, posebno kao bio „neko” i u Skandinaviji. Ponešto je u vezi (i) sa Ismetom i Sinom, a tek oko najaktuelnijeg da se koliko toliko krene drugačije i nabolje. Moglo probrati i pozovu. Recimo u 15 minita skraćeno predavanje Ćovjek koji traži svjetlo. Ili mirovno – turistička, obrazovno- ekološka i zdravstvena inicijativa Drina je Drina, Panonika Panonika i 7 eksponata Gljiva Mira. Prošlog proljeća promovisano, samo pratilo 7 (sedam) posjetilaca koje sam lično pozvao. Ne mogu vjerovati da pozivnice nisu ni poslate..?! Bilo kako bilo od strane vlasti, politike i akademske linije ni muket kako bi davno akademik Enver Mandžić. Ovaj put moglo s fokusom – na mir, ekologiju i zdravstveni turiizam. U prošloj objavi dovoljno oko prvog, a drugo i treče objediniti u slogan: liječiti ovaj svijet treba dok ne bude sasvim kasno.

P.S.                                                                                     

Dodatak kako stoje stvari oko vaspitanja najmlađih. Najvažniji je kućni odgoj i genetika. A ovo je nedeljni prizor koji sam slučajno zapazio. Mlađi čovjek na travnjaku igrao je fudbal sa dvije ćerkice i sinom. U jednom trenu se prodera na malešnog nasljednika: Nisi ti nizašta..!!! Dječačić nijem zastade i zakoluta očima, a starija zaplaka. Pa dobro ne mora biti fudbaler.., nemal da dobacim ali nastavim dalje…

(Za kraj hvala uredniku portala Harisu Dediću kako je učas riješio problem oko otvaranja referenci sa klikom OVDJE  Posebno što je u okviru teksta pridodao fotos sa pomenute promocije u Ismetovom ateljeu i dijelom scenografije: s razlogom zvornički zidni sat i kazaljke 5 do 12,  tri suncokreta a u pozadini dio poznatog platna slavnog slikara).

Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA.

_________________________________________­____

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje; Reference osnivača projekta OVDJE . Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira;  info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com     Tel:060 3389166