Sve na linku na kraju teksta i nesvakidašnja drama “žute kuće tri brata”, dvospratnice sa tri ulaza u nekadašnjoj najkomšijskijoj zvorničkoj ulici, predratnog lijepog imena Zelengorska. Za protekli vikend počašćen pozivom na naučno – savjetodavni skup UDAHNITE ZDRAVLJE IZ KOŠNICE sa otvaranjem Api komore – jedinstvenog mjesta za opuštanje i udisanje zraka u okviru kompleksa Eco Nahl u Dubnici kod Kalesije. Aktuelnije ne može zbog ratnih zakuhavanja diljem svijeta koja ozbiljno prijete nestanku (i) ovog dragocjenog insekta od krunske važnosti za opstanak čovječanstva…

Piše Sead Hambiralović

Ne dade se zbog bezveznih iskrslih problema u zvorničkom komšiluku. Nj.V. automobila i ztakavice sa parkiranjem u mome rodnom gradu- zakuhalo do usijanja, a prenijelio (i) u pomenutu ulicu. Navadilo se na besplatni parking, posebno nagodno kada se sa strane hoće u Dom zdravlja. Sankcionisano  “opomenama” –  stalo, a nikako da se riješi problem pred trećim ulazom. Komšije iz susjedne, preko mjere nadograđene zgrade nemaju parking (?!) i zaposjeli cijeli prostor ispred žute kuće, često i dvorišnih vrata za Muzejske postavku Bijeli Golub. Postajao je sve ozbiljniji problem kada se komšinica koja održava dvorište i baštu uzela stvari u svoje ruke i stavljala “opomene” na auta  koji bi djelimično ili sasvim zapriječila ulaz. Palo je i teških riječi i valjalo je odmah i sad riješiti  problem. Dobio sve potrebne informacije  sa “dvije strane” a zanimalo šta na sve veli Sead Kadić, suprug moje amidžične Ehlimane, nekadašnji rukovodilac TEC-a, jednog od najvažnijih pogona nekadašnjeg giganta jugoslovenske aluminijske industrije, zvorničke Tvornice glinice Birač.

KLASIČNA DIJASPORNA: Stanar iz susjedne zgrade je bez odobrenja prisvojio parking mjesto ispred našeg dijela kuće a kad nije tu auto postavi neki znak zabrane. Jednom prilikom tu se privremeno parkirala moja kćerka, usput i nakratko i on je došao da se svađa. Naravno nisam se želio prepirati. Ćerka je napustila parking ali je ostao gorak i tužan utisak o svemu tome. A tek nedavni problem: pošto su sva parking mesta bila zauzeta parkirao sam se sa bočne, strme strane kuće do oronule garaže (s spočetka rata uz pomoć dizalice opljačkane  dvije mašine stolarske radionice amidže Husejna, Na drugom kraju, iz moje garaže auto koje su izvezla dvjica vojnika stiglih ladom lozničke registracije. Prethodno je jedan majku mlatnuo kundakom po leđima da donese ključeve…, op.a.). Kada sam se vratio automatika je zablokirala pa nisam mogao krenuti. Odmah nazvao da pomogne Automotosavez Republike Srpske. Bili su korektni i poslali vučnu službu, tj. svog partnera i volan je odblokiran. Čekao oko 3,5 sata i platio 100 KM, plus neizvjesnost i frustracija pred dugi put u Austriju.., mailom se javio Kadić.

Pripremio sam se za razgovor sa stanarima i imao rješenje. Sa lijepom sve može – obećanje da auta neće više biti parkiranja pred mojim ulazom – graničnik je sivom ofarbani stubić a najaviti dan prije ako trebaju jedan ili dva slobodna parkinga sa obje strane žute kuće i biće slobodna. I sa dopunom da će šef prateće službe projekta Gljiva Mira & DaBudeBolje imati potpisano da zastupa vlasnika kuće u odsustvu.

A razumjeti obje strane i svakoga – jedino sebe ne mogu nakon nanizanih  tz-zv problema i nakon definitivnog povratka. Sustižu “aferimi”, srećom (pre)ostalo je još koliko toliko snage i inspiracije. Jer, grdna su ova (ne)vremena sa svim frustracijama. I sjećanje na zadnji susret sa Sidranom kada smo zarana otišli na kaHvu u centru Sarajeva. Nikoga u restoranu, grmi muzika. Zamolio vlasnika da se malo utiša, razgovarali bi o onom našem započetom i nedovršenom u Švedskoj, a zgodno opisano u knjizi…

I samo što smo krenuli o Zvorniku jedan uđe. Od tolikih praznih stolova natakari se do našeg i preko mobitela rasprede preglasno s nekim. Potraja, pođoh ustati i zamoliti da malo tiše, a “scenarista” zaustavi:

–     Stani, stani.., možda ima pištolj…!

Hm, zbrzismo kafu i potražismo neko mirnije mjesto da dovršimo priču.

Mostove graditi treba, ali kako treba…- posebno među ljudima i narodima a kao inspiracija za razglednicu bergenskog BIKS-a dizajnirao je naš kolumnista u tandemu sa majstorom digitalne pripreme Per Magnus Øgård. Radna verzija, kao i razglednicu Varfor gråter solen / Zašto sunce plače (drama na norveškom i bosanskom)

MEŠA KRTKO I JASNO: Pominjao tri bitne staze kada sam vikendima u zavičaju. Prva, Beksujom do Kazanbašče; druga, Mejdanom od Mosta do nekadašnjih Hukova. Treča, prošetati na Kulu – nakon najnovijeg skrnavljenja zidina Starog grada, ovaj put sa političkim porukama i pitanje kada ću ponovo. Godinama se “šaralo, ” i bacalo smeće. U jednim tekstu problematizirao neredovno odvoženje, a prošle godine darnuo prizor profesora iz Novog Sada kako sa dvoje dječice skuplja plastiku i zavrijedio znakovit fotos i nešto lijepo napiše. A pod vjerovati ili ne hinjski  demolirane betonske klupe uz put i odmorište na Kaplanu, redom uništeni  stubovi za rasvjetu i tako stoji godinama. Ovo zadnje je dolilo ulje na vatru na uzavrelu situaciju kod nas i svijetu.

Nema logike da su to uradili Kuljani, a za svaki slučaj juče želio razgovarati sa penzionerom Mehmedom Povlakićem. Na otvaranju spomenika na prvoj masovnoj grobnici  (zadnja, 11. je otkrivena prije nekoliko godina, op.a) u Kazanbašči s razlogom 2005. predložio da ispred Organizacionog odbora Meša zahvali svima koji su došli i saopšti protokol ceremonije, potom je bio u delegaciji dijaspore u posjeti nekoliko povratničkih mjesnih zajednice, a prije dvije godine koordinirao satanak u Gradskoj upravi oko sa timom gradonačelnika Ivanovića  oko najnovije inicijative vezano za izgradnju Gljive Mira. Parnjaci smo, nekako svoji i uvijek na istom talasu. Taman posla da je to najnovije nedjelo od Kuljana i sve grdnoće od ranije. Pa će kratko i jasno: I hala i vrana dolazi – uvijek će oko zidina tvrđave biti problema..!

Inicijativa  Drina je Drina, Panonika Panonika i 7 eksponata Gljive Mira još nije krenula zbog “opreza” politika i sa zvorničke i tuzlanske strane. U međuvremenu naš SeaD obogaćuje sadržaje za narednu sezonu, posebno vezano za Gornji slap na Panonici.

Na fotosu novi kamen za pod glavu, a u lijevom donjem uglu  Mateo Kristijan Jurišić ulazi u posebnu priču. Iz znatiželje –  savladao osnove japanskog jezika. Godilo uhu, posebno zainrigiralo pismo. Radi kao spasilac i kad se ono hoće sišao da obiđe bazen pored Donjeg slapa. Sreo familiju iz ove daleke zemlje i nakon smjene družili nekoliko dana..

SLOBODAN I TARIK: A nekoliko puta pročitao vijest da je Vlada Republike Srpske odobrila 46.000 KM za spomenik dječaku Slobodanu Stojanoviću, koji je mučki ubijenom u Kamenici prije 34 godine, koji će biti postavljen u Zvorniku. Iz više razloga zanima – na Google stoji informacija od 11. maja 2017 — Izradu spomenika vrši ugledni magistar vajarstva gospodin Milan Rakočević iz Kraljeva, a druga od 13. avgusta 2017. da je beogradski likovni umjetnik, Mirko Mrkić, uradio reljef dvanaestogodišnjeg dječaka Slobodana Stojanovića iz sela Donje Kamenice kod Zvornika.

Na Google stoji još jedna tužna informacija: Tarik Čaklovica nije stigao ni poći u školu. Imao je nepunih pet godina kada je u proljeće 1992. godine ubijen zajedno sa svojim ocem… Kako bi bilo promisliti da se u centru Zvornika postavi zajedničko obilježje i nazove  Slobodan i Tarik? A ispod tekst: sjećanje i za svu stradalu djecu u ratovima na prostoru ex Jugoslavije i diljem svijeta- radna verzija.

Ako bude prihvaćeno sa obje strane, rado se volonterski uključio u kompetentni tim oko realizacije.

I napomena da iza svih dosadašnjih inicijativa: Zvornik, Leirvik, Bergen, Örebro i Tuzla, ne stoji politika, niti centri moći, niti potrebe da priupita umjetna inteligencija. Kako to (ne)funkcioniše nedavno pisano. Prije dvije decenije naslutio u Švedskoj kada je krenulo sa ratnim video-igricama, pa je valjalo objaviti dva polemička teksta u Nerikes Allehanda. Inspirisao mlađahni asistent Toni – po cijelu noć je digitalno ratovao (popodne za kompjuterom oko novog mirovnog projekata kada je po mojim uputama i skicama pripremao brošure protiv ovig igara. Sa završnim perfomansima za UN- dan, kada učenici dviju škola iz Örebroa bacaju u kantu za smeće ratne igračke i dobijaju diplome Dječiji ambasador mira. Do sada najveći autorski i ljudski uspjeh – dvije godine zaredom diplome je švedskoj djeci potpisivao ovaj Bosnier.

 I, koja sličnost sa najnovijim “igricama” koje su se razvile do perfekcije i – svjedoci strašne zbilje..!!!

P.S.

A pitanje kada ću pustiti treću, završnu kolumnu Navijač neke “druge vrste”. Kako god se pošteno “zaoblio” i trebalo biti prihvatljivo za sve tri naše strane, naće se oni koji će kontra, pa valja polemisati. Hvala lijepo, ustupam prostor onima koji su zato plaćeni da rješavaju…

I (ne)važna zadnja vijest. Nakon objave kolumne Kamen za pod glavu, ubrzo je neko uzeo za “suvenir”, kao onomad za vrijeme izložbe o projektu Sopp for fred / Gljiva Mira u okviru neke međunarodne konferencije na norveškom Univerzitetu u Bergenu. Uz eksponate izložen je prazan zvornički koferičić u kome je sačuvan “temelj” mojih mirovnih početaka u rodnom gradu. Naravno, čuvam kao najveću dragocjenost, među kojima su originalna naljepnica sa sloganom Tata, ne igraj se rata!, (i krupnim slovima na naslovnici novopokrenutog dječijeg lista lista Mali as, štampanog naizmjenično čirilicom i latinicom), pozivnica za otvaranje Dječije galerije Haustor, Zvornik, 14. decembar 1991. I zadnji mirovni pokušaj 19. februara pred sami rat u hotelu Drina, Susret radnika dva komšijska granična grada, Hidroelektrane i Tvornice glinice Birač… (Ranghild Ihle, direktorici BIKS-a, bilo neugodno i požurila kupiti sličan koferčić. Nije to više bilo to, zahvalio. I tužan, bez želje da pravim dramu…, op.a)

A nasmiješio da je vraćen nestali kamen za pod glavu, postavljen na vidno mjesto s lijeva iznad podzide slapa. Super, neka bude rezervni – dan prije našao bolji, zaobljenu “hripu”, taman veličine i kao da je sa Drine…

U vezi kolumne:

https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-ne-leti-856-sa-hernijom-na-tavanu/

https://regional.ba/bijeli-golub-ponovo-ne-leti-858-nova-provala-neke-druge-vrste/

Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA.

____________________________________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje – Muzejska postavka Bijeli Golub; Reference osnivača projekta OVDJE. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA  u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira; info.gljivamira@gmail.com &  dabudebolje@gmail.com   Tel:060 33 89 166