Nekoliko godina prije rata ovdje su bageri zašli da „poravnaju” jednu od najvećih atrakcija, nekadašnje čuvene Hukove, da bi se rijeka produbila i bolje radile turbine Hidroelektrane Zvornik, par stotina metara uzvodno…

Piše Sead Hambiralović

Na ovome mjestu je kraj čegrljaka koji počinje od Mosta, sa prilično uređenom Gradskom plažom na Mejdanu i odavde lijepo vidi Mlađevac i s desna obrisi znamenite Tvrđave. Ispada nemile zadnjih dvadesetak godina…! Spomenuo u prošloj kolumni najnovije grafite, a juče dodao na objavu Alme Nikolić Jelkić:

BOŽE, GODINAMA GRAFITI PO ZIDINAMA STAROG GRADA, A ZADNJE PREVRŠILO SVE MJERE! U četvrtak, pored ostalog sa dragim gostom posjetili smo i Kulu, planirali kaHvu iz termosa popiti na onoj maloj zaravni odakle se vidi HE i Divič kao na dlanu. Nisam imao želje išta uslikati, niti nove grafite – čemu a kome odgovaraju ovakve grdnoće neka mu bude. Bez zastajanja skrenuli desno na tu zaravan i zadržali se taman koliko treba.  Alma, tvoja sklonost za lijepo je jedinstvena, a prijateljska zamjerka kako si imala srca oca ovdje uslikati prošle godine…?! (Najslikaniji „prozor” na bedemu odakle se najbolje vidi sa te visine HE, Divič, Zvorničko jezera, s lijeva dio Malog Zvornika i Drina. I ja pogriješih – dan danas kajem kako odmah nisam reagovao prije nekoliko godina- tu se za fotos smjestili švedski gosti  Eva Sjögren i Hamdija Trnovac a sa strana hinjki nakrckani grafi, op.a).  Naravno, veliki pozdrav tebi i Muhamedu, jednoj od najdražih zvorničkih legendi…

ALMA OČEKIVANO REAGOVALA: Kula Grad je za moju porodicu bila zadnje počivaliste. Moji dedo i nana i mnoga bliža i dalja rodbina počivaju gore. Jedno od mjesta koje tata i ja posjetimo svaki put kada dodjemo. Zadnji želio je ispričati par nekih njegovih dogodovština iz djetinjstva sa ovih zidina. Na žalost naša zemlja nikako da sačuva ovu istorijsku baštinu a nekultura i bahatost ljudi (nekih) čita se sa ovih zidova. Kako god, pogled na moju djedovinu i istoriju moje porodice odozgo je najljepši. Hvala na lijepim pozdravima, veliki pozdrav i tebi.

Bi milo – ni riječi ljutnje. Svoji smo mi decenijama – ostalo od očeva naših. Moj rano, prerano ode! Dok je bio na čelu Doma zdravlja, sjećam se kancelarije koja se nalazila u zgradici nekadašnje Šumske uprave i dr Ljahova. Ima ga u sekvencama filma Otac na službenom putu. A kada sam stasao rado sa suprugom primio na prvi sprat stana iznad Apoteke da snimimo radio-emisiju Nedeljom u 12. Šta li je sa arhiviranim emisijama, da li je sačuvano, pa tri nastavka serijala Šala i zbilja kokuznih vremena sa Avdibegom Fidahićen, pa bar jedna Dječiji radio žurnal koja se emitovala deset godina..? Srećom, dr Jelkić je trajao, kao i dr Pajo Ignjatović sa dječije strane najbolji, sa brojnim anegdotama, dr Fikret Mustafić, dr Nedžib Jahić i pride.

O tugo, sjedili zajedno na mirovnim pregovorima za onim velikim opšrinskim ovalnim stolom kada se kroz suze Muhamed javio za riječ: Zar se mora podijeliti naš Zvornik…! Desilo i gore… i prve suze s početka aprila 1992…

Nisu iznenadila zaredana  tolika srca ispod Almine objave, a Beka Golub Mazgić veli: Tako mi je drago vidjeti makar i na slici našeg uvaženog dr Muhameda. Koliko je spasio života i lijepim riječima uvjek bio za pacijenta. Želim mu dug i sretan život, Alma budi sretna što ih imaš..!.– sa ilustracijom srca i cvijeta na kraju.

PRIJEDLOG ZAVIČAJU: U prošloj kolumni citirao Mehmeda Povlakića, koji je bez pardona i po narodski kratko konstatovao. Pošto je nemoguće (?!) riješiti problem grafita i smeća daću prijedlog: Ako je tako kako je godinama, nije li bolje neko vrijeme zamandaliti ulazak u tvrđavu! I ako ima raspoloženja ukloni sve što je devastirano na Kaplanu – usput polomljene betonske klupe i sve stubove nekadašnje rasvjete. Pri kraju uspona, s desna u dubini šume naziru se baćeni i skolutani niz strminu televizori i neka druga tehnika i drugo smeće, nedaleko bijeli se povelika kaciga i priroda pusti na miru.

A ovo pod uzgred  ako ko bi se prihvatilo najaviti organizatorima tradicionalne manifestacija Dani Hasana Kaimije.  Čuj bina, scenografija, reflektori, uvaženi gosti a okolo smeće i najgrdniji grafiti po obližnjim zidinama…

Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA.

____________________________________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje – Muzejska postavka Bijeli Golub; Reference osnivača projekta OVDJE. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA  u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira; info.gljivamira@gmail.com &  dabudebolje@gmail.com   Tel:060 33 89 166