Istraživač historije i romansijer Hamza Hamzabegović i ove godine dobio je Književnu nagradu Udruženja Bosanskih umjetnika. Prošle godine pripala mu je za historijsku sintezu „Bosanski vladari i njihova razdoblja“, a ove godine za historijski roman „Kagan Bajan-vojskovođa koji je prepolovio Europu“.

  Neke od njegovih omiljenih tema sa kojima se suprostavlja ustaljenim dogmama jesu Avarski kaganat i seoba slavena, koje su po njemu, dvije teorije u sukobu.

  Ove dvije teorije odavno stoje jedna nasuprot drugoj, iako su kronološki neraskidivo isprepletene, kaže Hamza Hamzabegović. Materijalni dokazi o Avarskom Kaganatu sve su brojniji i lako provjerljivi. Nasuprot tome, tradicionalni narativi o masovnoj seobi Slavena gube uporište u savremenoj arheologiji. Jedan od arheoloških primjera jeste zlatni avarski pojas iz Sirmiuma, otkriven 1992. godine.

  Na našem govornom području jedino je samostalni istraživač povijesti Hamza Hamzabegović objavio dva kapitalna djela. Govore o ogromnoj avarskoj državi – Avarskom Kaganatu – i o slavizaciji istočne Europe na prostoru te države. Ove činjenice od temeljnog su značaja za razumijevanje rane povijesti svih Slavena.

  „Otkud Slavenima pola kontinenta? Dio balkanske povijesti u velikom razdoblju Bizanta“, historijska sinteza, koja je 2022. godine izašla u izdanj „PLANJAX komerca“ iz Tešnja. U ovom kapitalnom djelu zasebna poglavlja objašnjavaju nastanak naziva Slaveni na prelazu iz 5. u 6. stoljeće. Zatim se analizira niz događaja vezanih za dolazak Avara na sjeverozapadnu obalu Crnog mora na poziv Bizantinaca. Avari su 559. godine pokorili Ante, najbrojniji narod na sjevernom dijelu istočne Europe, i pretvorili ih u svoje roblje, a njihova prostranstva prisvojili. Već 562. nastaje vojna simbioza, neobičan savez avarske konjice i slavenske pješadije. Ovaj savez je munjevitim osvajanjem istočne Europe stvorio prostorno zbilja impozantnu avarsko-slavensku imperiju – Avarski Kaganat. Primarni izvori za ovu naučnu oblast jesu franačke kronike – Anali Franačkog Carstva (Annales regni Francorum). One jasno govore s kim su Franci ratovali na svojim istočnim granicama. To su Avari i Slaveni, to jeste Vendi (latinski: Venedi). Naravno, i bizantske kronike iz tog razdoblja bilježe s kim se sukobljavala njihova europska vojska. To su prije svega avarski konjanici i njihova posluga – brojna slavenska pješadija.

  „Kagan Bajan – vojskovođa koji je prepolovio Europu“, historijski roman, izdalo je ove godine Udruženje za kulturu – Nova svjetlost iz Sarajeva.To je drugo kapitalno djelo Hamze Hamzabegovića. Autor kroz uzbudljiv narativ na plastičan način dočarava čitaocu nastanak ove avarsko-slavenske imperije – Avarskog Kaganata. Jaki savez (simbioza) avarske konjice i slavenske pješadije bio je sila kojoj se u ondašnjoj Europi niko nije mogao suprotstaviti.Tri velika kagana, dakle vođe Avara, osvojila su u drugoj polovini 6. stoljeća velika prostranstva istočne Europe: od Crnog mora do Južnog Tirola (izvorište Drave) i sjeverne Italije, te od Egejskog i Jadranskog mora do Baltika. U tom Kaganatu odvijao se proces slavizacije istočne Europe, jedan od teško shvatljivih fenomena avarskog razdoblja.

  Bizantski car Justinijan I. Veliki (527–565) pozvao je pleme Avara s njihovom nesalomljivom konjicom da mu čuvaju sjeverne granice na Dunavu i Savi od upada barbarskih hordi. Tako je vođa Avara, čije ime ne znamo, prvi kagan od ove trojice, uz određenu svotu zlatnika došao na Krivinu Pontosa. Avari su naselili obalu Crnog mora između ušća rijeka Dnjepar i Dunav. Već 559. godine Avari su pokorili Ante, najbrojniji narod na sjevernom dijelu istočne Europe, te ih pretvorili u svoje roblje. Pošto Bizantinci nisu uredno platili ovaj vojni pohod, Avari su prisvojili antski geografski prostor, od Crnog mora pa neodređeno prema Baltiku, ali su i dalje zahtijevali naknadu za svoje ratne usluge. Drugi kagan od ove trojice, legendarni kagan Bajan, zauzeo je cijelu Panonsku niziju i zavladao geografskim prostorom od Crnog mora pa sve do Južnog Tirola i sjeverne Italije. Historijski roman „Kagan Bajan – vojskovođa koji je prepolovio Europu“ upravo je biografija ovog najvažnijeg avarskog osvajača i političara. U nejasnom savezu s hordama Slavena, u takozvanoj simbiozi avarske konjice i slavenske pješadije, Bajan je svojim ratnim pohodima i taktičkim manevrima skicirao sliku Europe koja se u mnogim obrisima sačuvala sve do današnjih dana.U sukobu s Francima na rijeci Saale (566), u današnjoj Njemačkoj, slavenske horde zarobile su franačkog kralja Sigiberta I. i privele ga kaganu Bajanu. U veoma čudnim bilateralnim pregovorima kagan je kralju postavio uvjete koje je ovaj mogao ispuniti: da mu prizna avarsku državu do te rijeke, a zauzvrat mu je omogućio da se otkupi jednokratnim tributom u naturalijama. Dogovor je postignut. Kralj Sigibert spasio je svoj život, a kagan Bajan dobio je dovoljno hrane i priznatu državu – Avarski Kaganat. Zapadna granica bila je rijeka Saale. Očito, ova dva tada značajna europska državnika rastala su se u prijateljskoj atmosferi. Do kraja života više se ni oko čega nisu sukobili.

  Treći kagan od ove trojice, kagan Bajan II., volio je zbijati neslane šale sa svima. Pošto su oblaci ratne prijetnje zamračili nebo nad Balkanom, Bizantinci su udovoljavali čak i najbizarnijim zahtjevima ovog barbara. Nije pomoglo. U avarsko-slavenskoj oluji koja je zahvatila Balkan Bajan II. zauzeo je skoro cijeli prostor. Održali su se samo dobro utvrđeni primorski gradovi. Luka Patras na Peloponezu pala je 588. godine u ruke Slavena i Avara. Bio je to krajnji jug Grčke, ali i istočne Europe. Slaveni su 595. godine okupirali luku Risan i Boku kotorsku u današnjoj Crnoj Gori.

  Posebnu povijesnu fazu u razdoblju Avarskog Kaganata, nastavlja Hamzabegović, predstavlja slavizacija istočne Europe. Otpočela je za vrijeme vladavine kagana Bajana. Da bi popunio ogromna osvojena prostranstva, naredio je deportaciju i raspoređivanje pokorenog roblja, a prije svega dijelova Anta. Ovaj posao planske kolonizacije, dakle deportacije i raspoređivanja na odredišta, obavljali su Slaveni. Oni su bili dio Anta i služili su se istim govorom, to jeste antskim. Avarski vlastodršci priznavali su samo Slavene kao narod, dok su pokoreni Anti bili bespravna masa ljudi. Veliki broj Anta ušao je u redove slavenske pješadije. Na taj način vršila se slavizacija istočne Europe skoro sama od sebe. Sve što je bilo antsko postalo je slavensko, a prije svega govor. Svo pokoreno stanovništvo, kao i dovedeno roblje, bilo je također bez ikakvih prava. I oni su se asimilirali u novonastali slavenski svijet. Zajedno su činili radnu snagu koja je naseljavala i obrađivala zemlju za malobrojne Avare. Naravno, obavljali su i zanatske i građevinske poslove, a išli su i u rat. Ubrzo su se u cijelom Kaganatu svi služili jednim te istim govorom, naime slavenskim. Ovdje možemo dodati da u avarskom razdoblju nije bilo nikakvih naziva današnjih Slavena. Ti nazivi slavenskih naroda pojavljuju se tek poslije desetog stoljeća, a neki i znatno kasnije.

TEKST&FOTO – Eset MURAČEVIĆ