Sindikat Koksare se oglasio povodom mogućeg gašenja i poručio – Gašenje Koksare nije opcija

Poštovani,
Na posljednjem sastanku održanom uz prisustvo ministra Vedrana Lakića, premijera TK Irfana Halilagića, predstavnika H&P grupacije, predstavnika Željeznica, stečajnog upravnika Almira Bajrića i Sindikata, jasno i nedvosmisleno je poručeno da gašenje Koksare nije opcija i da ne smije biti predmet bilo kakvog preispitivanja.
Nakon tog sastanka, dešava se upravo suprotno.
Radnici Koksare su svjedoci potpunog raspada onoga što je tada javno obećano. Najavljeno je povlačenje H&P grupacije i gašenje koksne baterije – jedine takve u Bosni i Hercegovini, pa i šire u regiji. Time je direktno ugrožena egzistencija stotina radnika i njihovih porodica.
Dana 09.01.2026. godine svi vi koji danas nosite političku, institucionalnu i vlasničku odgovornost zaprimili ste naš zvanični dopis u kojem smo jasno upozorili na posljedice ovakvog razvoja događaja.
Niko nije odgovorio.
Niko nije došao.
Niko nije pružio ni minimum podrške.
Takvo ponašanje ne možemo nazvati drugačije nego svjesnim okretanjem leđa radnicima i prešutnim saučesništvom u gašenju fabrike.
Obavijesteni smo da će predstavnici H&P grupacije 03. ili 04.02.2026. godine doći u kompaniju kako bi saopštili konačnu odluku – da li nastavljaju s radom ili se povlače, nakon čega bi od 05.02.2026. započelo gašenje koksne baterije.
Još jednom vam skrećemo pažnju: GIKIL – KOKSARA U STEČAJU je ključna karika ovog sektora.
Ako mi stanemo, za nama staju hiljade drugih radnika. To nije prijetnja – to je činjenica.
I sami ste priznali da će nakon Koksare na red doći i Željeznice, što su na pomenutom sastanku potvrdili i generalni direktor Željeznica i ministar Lakić.
Koksara je, uprkos svemu, uradila sve što je bilo u njenoj moći da posluje pozitivno i održivo. U stečaj smo ušli uz obećanje da će se proizvodnja nastaviti još godinama, da će se razvijati nova radna mjesta i namjenska industrija. Rezultat toga je:
• 200 radnika ostavljeno bez posla odmah po ulasku u stečaj
• dodatnih 50 radnika dalo otkaz zbog konstantne neizvjesnosti i psihičkog pritiska
• danas je ostalo oko 500 radnika, od nekadašnjih 750
Ljudi koje je sama H&P grupacija slala uradili su proračune po kojima kompanija može poslovati na nuli sa 75 peći, a sa 85 peći ostvarivati dobit. Pritom se konstantno zanemaruje činjenica da Koksara ne proizvodi samo koks, već i niz nusproizvoda: AMK, benzol, katran, sulfate i druge.
Kao izgovor se stalno navodi minus u Novoj Željezari.
Jasno poručujemo:
Koksara nije i ne smije biti amortizer tuđih gubitaka.
To su dvije odvojene kompanije. Ako smo mi mogli izvršiti reorganizaciju i opstati, isto se može i mora uraditi i tamo.
Takozvani gubici na koje se H&P grupacija poziva nastali su isključivo zbog rada sa minimalnim brojem peći i lošim mješavinama uglja.
Da se od početka radilo odgovorno, sa većim brojem peći i kvalitetnijom sirovinom, danas ne bismo slušali priče o „lošem koksu” i „minusu”.
Sve više imamo osnovanu sumnju da je krajnji cilj ovakvog vođenja procesa dobijanje zemlje i imovine za bagatelu, gašenje proizvodnje i rasparčavanje fabrike.
Podsjećamo vas:
Vi ste država.
Vi imate 8% udjela u Novoj Željezari.
Vi imate moć.
Ako je imate, onda je vrijeme da je pokažete – da zaustavite malverzacije, da primorate H&P grupaciju da ostane i radi odgovorno, i da se problemi rješavaju u svim dijelovima sistema, a ne samo na leđima radnika Koksare.
Ovo je posljednji trenutak da pokažete da stojite iza vlastitih riječi i odluka.
Ne nadamo se mnogo, ali očekujemo da nam drugi put ne okrenete leđa, kao što ste to učinili 09.01.2026. godine.
Ovim putem posljednji put tražimo da se svi jasno i nedvosmisleno izjasnite – da li vam je i kome stalo do opstanka Koksare kao strateške industrije ove države, ili ste se svjesno odlučili prepustiti neurećenom opstanka Koksare kao strateške industrije ove države, ili ste se svjesno odlučili prepustiti neurećenom tržištu i potpunom gašenju. Izbjegavanje odgovora više nije opcija. Svaka šutnja od ovog trenutka smatrat će se svjesnom odlukom i preuzimanjem pune političke, institucionalne i moralne odgovornosti za posljedice koje će neminovno uslijediti.
Predsjednik Sindikalne organizacije Koksare
Halilović Ermin