Poznati vedri lik iz tuzlanskog vjerskog miljea kako je davnih godina pomogao da se prenesu ove dvije slike našeg kolumniste do nekadašnje Pedagoške akademije…

Od prošlog ljeta sa otvaranjem Muzejske postavke Bijeli Golub na neki način promoviše najkomšijskija zvornička ulica, a slična je bila i ona davna u Hendeku, Jusufa Jakubovića. Šire nekom drugom prilikom, gdje je posebno mjesto imala na broju 20 kuća nene Zehre Kunosić sa prelijepom bašticom, trešnjom i lipom – do nje kuća Begtašagića. Divna familija, uvijek nasmijana Džana i mlađi brat Dževdo…

TUZLANSKE IZLOŽBE: Četiri godine srednje i dvije na PA u Tuzli obilježili su slikarsku fazu. Sve teže rastajao nakon otkupljenih – posebno od Đuguma koju je tadašnji direktor Satexa Hasan Hadžiavdić odvezao u Sarajevo. Najteže koje su otišle u Zagreb, otkupili Boris Puhlovski, šef katedre Strojarskog sveučilišta i njegov kolega. Držali predavanja na Radničkom univerzitetu Mitar Trifunović Učo – dopala se izložba u Foajeu i kupili tri. Boris tutnuo podsjetnicu (prvu u životu) da ga svakako posjetim kad budem u Zagiju i ušlo u priču kako me dočekao u salunu. Dvije moje slike opremio najboljim ramovima – jedva prepoznao. Ponosan i tužan nemal da upitam bi li mi prodao makar jednu… Od tada stao sa slikarstvom! 

Davni fotos razmahanog našeg kolumniste koji je počeo kao slikar u rodnom Zvornku. I anegdotom kako su na prvoj samostalnoj izložbi „odozgo” preporučili da sve institucije i firme otkupe po jednu sliku- opština dvije! (Blagoju Eriću je zapao administrativni posao – u Kasinu je donijeo svoju pisaću i nakon kratkog telefonskog razgovora kucao račune…)

Sa dječijim romanom „Dva splavara mala” otisnuo se u književne vode, pa na film. Staroj ljubavi – slikarstvu, kao dobar lijek za ratnu traumu, vratio za vrijeme izbjegličkog statusa u Leirviku na norveškom otoku Stord. Nakon tri mjeseca prva izložba, pa u Bergenu i potakla osnivanje njegovog životnog djela- projekat Gljiva Mira, kao nastavak uspomene na dječiju galeriju Haustor u rodnom gradu i likovni konkurs Tata, ne igraj se rata..!   

DNO MORA: A na drugoj samostalnoj izložbi u Tuzli nije teško pao rastanak od „Dna mora” zbog velikog formata i riješio problem transporta. U literaturu ušle i dvije godine u ateljeu Miloša Lysoneka gdje sam dovršio serijal Kraj zelene rijeka – na zelenoj rijeci. Posebno obilježila profesorska linija: legendarna Vojislava Vasiljević, psiholog Sreten Lukić i pedagog Milisav Simić, koji se lično zauzeo kod tadašnjeg predsjednika Opštine da se ta velika slika otkupi. (Opisano kako je išlo oko cijene i kako je tadašnji dekan Hajrudin Hasanović spustio iznos, op.a). Nalazila se u njegovom kabinetu, a u ratu dobila noge. Kada se Pedagoška akedemija transformisala u Filozofski fakultet zadžabe nedavno išao da vidim ima li dokumentacije koja veoma tiče – foto i filmske arhive kada sam bio studentski „neko”.

Ostao je crno- bijeli fotos ove slike koji je publikovan, a uz naslov vidi se dio. Snimljeno negdje kod Narodnog pozorišta ili biće stare Željezničke stanice. Slike su bile lagane, ali nezgodne za nošenje. A taman dobro došla Dževdina pomoć sa zadnjeg kraja.

SeaD

Gljiva Mira – DaBudeBolje-Muzejska postavka Bijeli Golub

(Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA).

____________________________________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje – Muzejska postavka Bijeli Golub; Reference osnivača projekta OVDJE. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA  u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira; info.gljivamira@gmail.com &  dabudebolje@gmail.com   Tel:060 33 89 166