Otkud ova sa Jadrana popularna loptica za igru izmišljenu u Splitu – nisam siguran. Sa Šabetovog li je mora na Viru nedaleko od Zadra nanesena među hridi blizu Kozjaka ili voda ponijela od Diviča preko Hidroelektrane na čegrljak nekadašnjih Hukova gdje je na maloj osami jedno “posebno” mjesto gdje mogu saaam biti u mislima svojim i gledati rijeku i drugu obalu…

Nakon doskorašnjeg, preko svake mjere reklamiranja preparata za prostatu, odskora su hit vježbe za kičmu. Po prvi put  je išao video sa malom lopticom, mogu i teniske.

JEDINSTVENA “DESTINACIJA”: Zaintrigiralo – kliknulo da nešto slično imam zabačeno negdje “što može ustrebati”. Picugin nađoh u ladici sa drangulijama gdje nema čega nema. Vježba je top, haj kad nema gužve može i na Gornjem slapu par minuta. Sa onim što je do sada programski “patentirano” i planira za narednu sezonu, definitivno destinacija na kompeksu slanih jezera koja se ne može zaobići.

A svi redom dosadašnji spasioci, od nekadašnjeg visprenog mlađahnog profesora Mirze Halčinovića (dobio posao u nekoj školi), pa Mateo Kristijan Jurišić i Lukas Jurić su na neki način svjedoci razvoja “ponude”. Recimo zdravstveno – edukativna s ciljem da prestane sa bacanjem opušaka ili zaguravanja u rupice po kružnom zidiću  sa lijeve i desne strane drvenog mostića.  Nakon brojnih pisanja sa fotosima, pa sa “lijepom” tome nekom što je bacio opušak – da podigne i odnese u jednu od dvije obližnje kante. Nemal “istraživački poduhvat” sa sloganom  Hajmo uređivati Bosnu! Niko nije odbio, a u zadnje vrijeme – više ni jednog opuška oko slapa!  A ako krenu perfomasi Ove mi cigare, makar smanjiti – moglo nazvati (i) jedinstveno mjesto za postepeno odvikavanje.

Onda “Planinarska stazica ” ispod slapa i Kamen za pod glavu…-  kad bi ustrebalo Mateo i Lukas ponekad asistirali za fotos. Pa i onaj najdramatičniji nakon spašavanja ispod mostića “zarobljenog” bijelog gluba…

FINTA U BAZNENU: Na slanim jezerima brzo se sklapaju poznanstva. Neki dan vidim sa Lukasom mladića, izgleda od ranije se poznaju. Sinu ideja da mi je u rancu picugin. Kako bi bilo da u bazenu pokažem jednu fintu s lopticom u vodi, potom pokuša preći planinarsku stazicu ispod slapa..?

Emir Avdić, svršeni je elektro – tehničar s oduševljenjem prihvatio. Krenulo je očekivano teško nakon što sam pokazao. Trebalo se držati leđno na površini, lijevim ili desnim nožnim prstima lopticu izbaciti 10 – 20 cm iznad vode i šutnuti. Brzo je skontao, nakon 3-4-5 pokušaja je uspio. Već na planinarskoj stazici oko sredine svaki put je bućnuo u vodu –  kao mnogi drugi i odustao.    

BROJNE ANEGDOTE: Maksimalna je širina stazice oko 5 cm, treba sasvim priljubiti uz kameni zid i napipati rupice za prste, pa kretati mic po mic. Ima dosta anegdota kako su mnogi padali. Pogotovo oni sa većim stomakom. Ostala u sjećanju rezignacija jednog koji ni iz desetak pokušaja nije uspio, a partnerica iz Slovenije iz prve! Vrijedan pomena je

nekadašnji zvornički gimnastičar Mirza Kadić koji je prešao “na rukama”.

A lijep prizor sa publikom kada je došlo do spontanog takmičenja dječice uz odobrenje roditelja. Sa fotosom ušlo u knjigu Panonika, priče sa slanih jezera. I jedan od dobrih poteza sa pedagoške strane koji se može mjeriti sa onim davnim u Bergenu. Pobijedila je djevojčica, a jedan dječačić, pošto nikako nije uspijevao preći stazicu bio je ljut i nemal deprimiran. Da bude gore sasvim se iznerviralo i tata pa sam prišao da utješim dječaka i ohrabrim (priča Ko to tamo plače, op.a). A tek kako je onaj roditelj na tuzlanskom teniskom turniru žućno navijao ali i svakog lošeg poteeza djevojčice izgrdio. Pa i onaj na Mejdanu pored Drine kada je dreknuo  na sina dok su igrali na “male”: Nema ništa od tebe..!  

ZV – DIJASPORA: Rasuta je na sve četiri strane svijeta. Najviše u zemljama EU, dobacilo i do Novog Zelanda. Australije, Kanade, Amerike…  III Susreta zvorničke dijaspore Biti u svom gradu kenula su ambiciozno 2004, 2005, i 2006. Više je razloga što se stalo. Dovoljno u davnom naslovu skandinavske “Bosanske Pošte”, A život ide nekim svojim putem.

Ljeti – zna se. Ranije je bilo sastajlište s početka starih topola, sada uz Mejdan gdje ima najviše hlada. Osjeća se kraj sezone, ostala manja grupica i došlo se do priče o davnom Turniru ulica u fudbalu na punom Stadionu malih sportova, recimo jednim od mojih najdražih organizatorskih poduhvata i podjelom nagrada u nekadašnjem kultnom hotelu Drina…

Nekako nije pored Drine vedro i živo kao na Panonici. I zanimljivost što ovdje sunce mnogo ranije zađe iza Borića poviše Gradske uprave i Starog grada. Malo iza pet valja se pakovati, pogotovo ako svježi ustoka uz Drinu zapuše (plovcima “saveznik”, prvi put od Dugija čuo, op.a) a kako se ide prema Mostu postepeno ima sunca, najviše na dijelu dobro osunčanog Mejdana, naspram Sportske hale i gdje se u davnim vremenima skupljala poznatija zvornička raja i rijeka bila najdublja…

SeaD

(Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA).

____________________________________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje – Muzejska postavka Bijeli Golub; Reference osnivača projekta OVDJE. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA  u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira; info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com   Tel:060 33 89 166