Ili Nj.V. a-u-t-o, preciznije parking u najkomšijskijoj zvorničkoj ulici.

 Piše Sead Hambiralović

Sa nekoliko strana krenulo dobro pred protekli vikend u Tuzli i šlagom šta se u zadnji čas stiglo oštampati u Intragu. I biti kruna jedne ideje ili jednogodišnjeg ušuškavanja zahtjevne Muzejske postavke Bijeli Golub. Krenulo s problemima  zbog hladnih novembarskih zidova koji nisu “primali” ova ili ona ljepila, te kako u ograničenom prostoru smjestiti tolike mirovno – umjetiničke eksponate prevezene šleperom iz Skandinavije. Onda dvije provale sa ostavljenim na radnom stolu prijeteći lanac 70 cm, potom omča iznad ulaznih vrata s desna. I par puta ulazilo “onako” samo da se dokaže da zadžabe stavljam “zamke” i da nema brave koje se ne može otvoriti.

SUVENIRI: Nestao je originalni, ponajbolji plastificirani švedski plakat Vita duva flyger po nytt. Beli kao suvenir, slično onomad na izložbi u auli Univerziteta Bergen u okviru međunarodne konferencije kada je drugog dana nestao zvornički crni koferčić u kome je sačuvani temelji jedne mirovne priče.  Ako sam budala, nisam glup, davno u jednom mailu iz Beča veli pjesnik Marinko Stevanović. Naravno  bio je prazan. U BIKS- u kupili sličan, ali nije to više bilo -to. Kao utjeha osta na fotosu prvog dijela monografije Sop for Fred, o norveškim počecima projekta Gljiva Mira.

Pisano o nekoliko postava mladih inspektora na uviđajima i s početka o savjetu da se sklone originalni eksponati. Hvala, a nikakve fajde od dva video – nadzora, sve ostajalo na obečanjina da će se pojačati nadzor, pa i ovaj put…

KIFLICE I ČAJ S KULE: Da se zaokruži povod (ne)obične provale. Za razliku od Norveške i Švedske gdje je glatko išlo oko razvoja mirovnog koncepta GM, posebno u Bergenu, poentirano u Örebrou – kod nas nakon definitivnog povratka slabo, slabo. I zato radovao svakom ko je “razumo” suštinu i na ovaj ili onaj način želio uključiti.

Imponovalo da će volonterski i po komšijskoj liniji dvorište i baštu uređivati Dara Branković Vila kao šef ptateče službe  i pride povremeno zgotovi kiflice punjenje džemom od smokve (dvije su uz ogradu i bratski dijeli sa nasljednicima komšije Neđe Vidakovića, op.a) i počaste gosti sa čajem s Kule. A u”opisu poslova” bundeve sremenduše – najljepša premijerno poklanjena tuzlanskom prevozniku Bundavica. U znak zahvalnosti što je iz Švedske besplatno u Bosnu prevezao velikog rasklopljenog Bijelog Goluba, važan detalj scenografija tamošnjih mirovnih programa.  

KOKUZNA VREMENA: A nema ga ko nema javne ili tajne frustracije. O ličnim stalo na one 524 strane. Čuj da se desi šta se desilo sa rodnim gradom a volio kao zjenicu oka..! Šefa prateče službe pogodila porodična tragedija, ostaje bez posla – kako se dovijati tih nekoliko godina da stekne pravo na penziju, kako iškolovati ćerku do fakultetske diplome, 15 godina čuvala unuka i godinu ipo pripazila bolesnog ćerkinog svekra…

Nekih godina, između ostalog, bila je poslovođa u zvorničkoj Fabrici šperploče u okviru giganta drvne industrije Jadar, pa u Tehničkoj prupremi nevjerovatnih iskustava u velikoj firmi. Kad ustreba s ponosom da je “gazdina” ćerka, nema petljanja i da je genetika veoma važna.., do brojnih anegdota sa dva snimljana videa na koja se računa ako krene TV serijal Šala i zbilja kokuznih vremena…   

REDA TREBA BITI: A poznavao skoro sve nekadašnje  direktore u nekada moćnom Jadru, od Bude Vidakovića, Milisava Gajića, Mide Kamenice (dvije godine stariji, igrali zajedno u školskom timu kada sam sa centra postigao onaj gol, do Šabeta Avdića, najboljeg prijatelja. Bio je najmlađi regionalni direktor i još prepričava kada je pred ponoć banuo u fabriku – portir spavao, uhvatio radnika na (ne)djelu kako skida bojler…  

Raznih nas ima, ali nekog reda treba biti, pa i oko parkinga. Neke godine pukao joj film zbog auta natakarenog uz sama dvorišna vrata. Od tada stavlja ceduljice ispod brisača sa opomenom i ako se u toku dana ne makne kliknuće fotos i poslati  policiji. U radnoj tašni nosi oko 5-6 upozorenja, paradnoj nekoliko i po džepovima neka se nađu. Komšijska auta OK, prijetnja onima koji su čuli da je “gazda” samo vikendima – eto zadžabeg obližnjeg parkinga ako će se u Dom zdravlja ili završiti neki posao u centru.

A podugo ako bi se gledala ta strana. Pa i razumjeti nervozu u dozla boga prenapućenom gradu. I zaredati po nekoliko krugova u centru dok se ne nađe slobodno mjesto…

Regularni “tlocrt” kada se otvore vrata. Slijeva visi plastično uže, inače zategnuto do graničnika sa postavljenih nekoliko bijelih trokutića. Na prvom stepeniku švedski alarm, a savim desno dvije cedulje u krupnom planu.

CEDULJICA NA ZNANJE “GAZDI”: Popodne u petak samo što sam otvorio ulazna vrata- ustuknuh: dvije ceduljice ležale su s lijeva. Zamka je bila na svome mjestu netaknuta kao i švedski alarm prenesen iz Barngaleri Fredssvampen. Nije se ulazilo, ceduljice šefa prateče službe su maknute sa nekog od auta i proturene kao jasna poruka “gazdi” da utiče jer ih haman sve više nervira…                          

Mirno makao zamke, letimično preletio pogledom je li sve na svome mjestu, pa na balkon da prvo okačim Bijelog Goluba. I suzdržanog nestrpljenja oko postavke zadnjeg eksponata. Dobro je isplanirano i samo ostalo precizno  lijepljenje predveče ili ostaviti za ujutro.

A svikne se čovjek na sve gluposti, ova je mala maca koliko ih je kod nas i diljem svijeta.   

Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA.

_________________________________________

Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje – Muzejska postavka Bijeli Golub; Reference osnivača projekta OVDJE. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA  u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira; info.gljivamira@gmail.com &  dabudebolje@gmail.com   Tel:060 33 89 166