UzgredBudiRečeno – ODJEĆA MNOGO (NE)ZNAČI

Kako kome, tuzlanska tetka veli da je mnogo važno kakav ćeš na ulicu jer neznaš koga sve sresti.
Piše Sead Hambiralović
Oko ove „rabote” nisam baš nešto. U prošlom životu mogla jedva prolazna kako bih se skoskao za ovo ili ono. Pa i zbog posla u uglednoj firmi. Imalo se ponešto prikladno – više na sportski i „onako”- ni slučajno klasično odijelo i kravata!
ORTOPED I KOFER: Moglo reči da sam uvrdao (majkin izraz) kako se obući za posebne prilike. Kad se ide kod doktora je problematično. Odjenuti ni paradno, ni izgledas kao jado. Ovaj put kod ortopeda u zadnji čas dobro se „utonio” i pride s plavim kišobranom sa logom bivše Alisine firme SIU iz Bergena, najkišnijeg grada na svijetu. S početka sekretar i prevodilac u Leirviku, na otoku Stord, kada je krenuo projekat Sopp for fred. Ostalo je „(h)istorija” – potpogle te reference i dokle je sve dobacila. I koje koicidencije i simbolike o zadnjem namještenju i davnoj izložbi u Auli bergenskog Univerziteta u ukviru nekog međunarodnog simpozija gdje sam seo i poznatog Seina Monneslanda. U zadnji čas odlučio da se kao eksponat stavi (i) moj zvornički koferčić u kojem sam donjeo „srce” cijele priče. Nekome zapao za oko i ukraden kao suvenir- naravno prazan. Knjige Dva splavara mala, Pravu domovinu, monografiju Birač, listove Mali as i Birač, pozivnicu sa naljepnicom za otvaranje Dječije galerije Haustor i nekoliko isječaka iz novina, čuvao kao oči u glavi. Direktorica BIKS-a Ranghild Ihle kupila sličan, ali nije to – to… Tužno slegao ramenima ali nisam napravio dramu…
NARODNA DIJAGNOZA: Ortoped Emir Arnautalić je renomirano ime. Za razliku od onih iz struke s kojima sam imao posla – nekako drugačiji, običan i – bez bijelog mantila u privatnoj klinici! To mi se posebno dopalo. Na nekoga podsjećao (kasnije kada sam pogledao fotos dvojnik oca slavnog prekodrinskog tenisera).
U dobrom ozračju saslušao preporuke vezano za kičmu. Oko dijagnoze discus hernia – sofisticirano se liječi, a operacija je zadnje! Juče se slatko nasmijao kada sam nazvao starog zvorničkog prijatelja. Dobro je, danas će iz bolnice i s prve kako se u narodu naziva boljka. Spominjao to najnovije koje nikako da dovršim (roman Soba istog, soba zapad i komarac pored Novog sunca) i može zgodno uklopiti. (Imamo neke zajedničke prijatelje. Pa je valjalo uraditi dobar fotos – kameru nariktao mlađahnom medicinaru Emiru Piriću koji nas je učas uslikao).
GERD UDESILA „HONORAR”: U Bergenu dobro došao teget plavi sako sa otoka Stord i lijepa košulja koje sam pred novogodišnje praznike, zahvaljujući Gerd Synnøve Fladby čelnici IKK Stord, zaradio od jednog uglednog butika da par dana po sat budem – Djeda Mraz..!
Hm, nije išlo da odbijem. I koje anegdote, počev kako sam vlasnika Sunhordland avis dao na deverat jer nije uspio odgonetnuti šta piše u „pletenici” kada se dječija stranica Barneside iskosi pod uglom oko 30 stepeni. Kod nas poznata stvar, do intervua sa pravim Djeda Mrazom. Zgodno je ispalo na ulici kako iz profila u blokčić hvatam šta veli Julenissen pa je fotos s tekstom postavljen u dijelu Novinarski angažman u zvorničkoj Muzejskoj postavci Bijeli Golub.
Sačuvan je i fotos u tom sakou s natakarenom kravatom za vrijeme koktela u ofisu FN sambandet nakon povratka iz Tuzle 96. Podnio vedar izvještaj sa umontirnim TV- prilozima kako je prošla dječija predstava i programom u Mejdanu sa 4 bijela goluba u zraku. Nedavno pisano. Naravno, za Norvežane bez spominjanja nekih blamaža. I lijep kadar u krupnom planu kako razgovaram sa kultur- šefom EU grada kulture i turizma. Da je živ najbolji prijatelj Šabe Avdić, za kravatu beli u svome stilu: pravi seljak..!
CAR BOLJI NADIMAK: Hehe, kad smo kod odijela drag mi je Muhamed Omerović iz Eko- zelenih. Često izmijenimo poneku vedru i sa puno obostranog uvažavanja. Pretjeruje sa komplimentima za moje delanje, a nije li bolje da ono na njegov račun (ne)primjereno Travka zamijeni sa Car kantonalnih (pre)ostalih ekoloških prostranstava!
U zadnje vrijeme haman nadošao – s mjerom je odjeven po profesorskoj liniji, ekološkim sesijama ili kada je gost na TV-u. Već prilikom izjava u kameru na terenu treba „terenski”. S prve akceptirao bez odijela i kravate – rolka, džemper, jakna i to je – to.
LANINA „NAREDBA”: Ušlo u epizodu knjige, a savršeno uklapa u ovu temu. Prelaskom u Švedsku valjalo je kupiti odijelo pa u Tuzlu na promociju knjige „Dobri ljudi u vremenu zla”, dr. Svetlane Broz . S porukom da trebam biti u prvom redu! S razlogom odlučio sjesti u zadnjem. Unuka je planula – u prvi..! I dodala kako je ispunila moju želju da zapuca iz Sarajeva u Zvornik i pred novim komšijama majki pročita nešto najnovije…
Nakon najave Vehida Šehića istrčao na binu Narodnog porozišta i autorici uručio buket jesenjih ruža iz dvorišta kuće naše. Sa pridodatom zgodnom rečenicom, kraće nije moglo. Samo što sam se vratio u Švedsku javlja da se komentariše po Tuzli kako je lepo govorio onaj Zvorničanin…

Nakon što se naš kolumnista predstavio mami sa čerkicom i naveo razloge, odmah je krenuo spontani kratki i vedri razgovor. Otom – potom i dobio poklon, oslikanu Buba-Maru za Muzejsku postavku Bijeli Golub. Za vikend naće se mjesta među poklonima djece i umjetnika iz svijeta. Pored oslikanog kamenčića sa Panonike pisaće: Erin Josipović (7 godina),Tuzla.
MOLJAC: I, najvažnije, dva zadnja u odijelu, za vrijeme snimanja filma „Dva Zvornika” u Austriji i anegdote nad anegdotama, zahvaljujuči Medi Muminoviću, te otvaranja spomenika na Kazanbašči 2005. Nije se moglo izbjeći zbog julske vreline a trebalo je stati pred mikrofon. Kad, prošlog proljeća, prilikom provjetravanja na balkonu rupica poviše lijevog rukava. Od moljca li je – da je ženski s nekom šljokicom moglo zamaskirati.
Neka tako ostane, pa dodati na priču o ljetnom modrom sakou , šta se desilo sa sladoledom u Oslu pred važan let u Bergen, do onog davnog žutog na otvaranju Kaimijinih dana u opštinskoj sali. Do mene majka, s desna u istom redu legendarni Fadil Banjanović Bracika. Neko uslikao zamišljenog u krupnom planu i fotos dobro došao na švedskom plakatu za predavanje o Bijelom golubu…
KAFA KOD ROGANA: Napokon vedrina u tom sakou. Predložiše prvi red na otvaranju Zvorničkog ljeta i poziv nekadašnjeg gradonačelnika Aćimovića na večeru kod Neđe u Avalu. Pred regionalnom svitom gazda poklonio „moj” sačuvani telefonski imenik koji sam pred rat uredio, gdje je bila i reklama njegovog nekadašnjeg kafića. Jovo Rogan, malozvornički gradonačelnik, procijenio da sam „neko” u Skandinaviji i pozvao na kafu. Prošetaću sportski obučen i prvi poslijeranti prelazak mosta. Naravno da ću priupitati oko Krečane, a on bi na turističke teme. Ne ide zajedno ovaj objekat gdje mu mjesto nije sa turizmom, velim. Važno je da se puši, on će. A malo je poviše modre Drine, tačno naspram centra moga grada?!! Onomad delegacija zadžabe otišla da se žali kome treba. Da se ne brka bratstvo i jedinstvo – ostade tako.
Krečana je stala, kao i mnoge firme sa jedne i druge strane. Oko turizma kako gdje. Zahtjevna je to rabota, a ponešto (i) oko zdravstvenog u prošloj objavi je dovoljno rečeno. A zašto da ne – važi i za drugu obalu..!
P.S.
Primiće se prolječe i za očekivati da se uskoro napune slana jezera. Juče popodne lijep prizor pored sređenog bazena Donjeg slapa – samo još da se napuni vodom. Mama sa čerkicom koja nešto za stolom „majstoriše”. Ostalo ulazi u posebnu pedagošku priču sa fotosom cijele familije…
Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA.
_____________________________________________
Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje; Reference osnivača projekta OVDJE. Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira; info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com Tel:060 3389166